Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Taksonomija (sistematika)

 

Da bi dobili pregled životinjskog svijeta, ljudi su sve životinjske vrste, prema njihovoj većoj ili manjoj sličnosti i njihovu evolucijsku srodstvu, svrstali u prirodni sistem životinja. Slične vrste svrstane su u rodove, slični rodovi u porodice, slične porodice u redove, slični redovi u razrede, slični razredi u koljena. Svaka poznata i opisana vrsta dobila je, po točno utvrđenim pravilima, svoje znanstveno ime, koje ju jasno definira. Po tzv. binarnoj nomenklaturi, svaka životinjska i biljna vrsta ima dva znanstvena naziva.

Sistematske kategorijeTako npr. po binarnoj nomenklaturi, riba "oskar" zove se Astronotus ocellatus. Znanstvene oznake se, kako vidimo na primjeru, uzimaju prije svega iz grčkog i latinskog jezika. Prvo ime u znanstvenom nazivlju uvijek označava ime roda, a drugo ime vrste.

U većine vrsta, posebno onih koje su veoma rasprostranjene, utvrđena su geografska odstupanja (varijacije), koja nazivamo podvrstama ili geografskim rasama. Tada se koristi označavanje podvrsta sa tri naziva, trinarna nomenklatura. Treće ime je ime podvrste.

Iza svakog znanstvenog naziva biljne ili životinjske vrste stoji ime čovjeka (ime autora) koji ju je prvi opisao. Ono se nalazi iza posljednjeg, drugog ili trećeg naziva, npr. Perca fluviatilis LINNE. Ako je ime autora iza imena vrste ili podvrste u zagradi, to znači da ju je taj autor svrstao u drugi rod.

Znanstveni nazivi sistematskih kategorija većinom završavaju uobičajenim jednostavnim nastavcima, pa tako naprimjer:

Potporodica završavaju na -inae
Porodica završavaju na -idae
Natporodica završavaju na -oidae
Podred završavaju na -oidea
Red završavaju na -formes

 

Živa bića
Sistematski pregled živih bića Živa bića na Zemlji pripadaju biljnom ili životinjskom carstvu. Za mnoge niže organizme nije lako odrediti da li pripadaju životinjama ili biljkama. To vrijedi, npr., za zelenu okašicu (Euglena viridis). Takva živa bića često se obrađuju u oba carstva. Da bi dobili bolji uvid u raznolikost živih bića i sistematsku podjelu na koljena, razrede, redove itd. pogledajte tabelarne prikaze koji su više informativnog karaktera jer nisu prikazane i raščlanjene sve porodice, rodovi i vrste. No, mi ih ovdje nećemo sve opisivati već ćemo krenuti sa opisom svitkovaca (Chordata) i kralješnjaka (Vertebrata), pa sve do riba (Pisces) koje ćemo opširnije opisati.

Životinjsko carstvo možemo ugrubo podijeliti na dvije skupine, beskralješnjake (Evertebrata) i kralješnjake (Vertebrata). Kralješnjacima pripadaju životinje koje su svojom građom dosegle najviši stupanj u životinjskom svijetu. Ime im potječe od riječi kralješak ili latinski vertebra. Sa stanovišta evolucije životinjskog carstva tu pripadaju najviše organizirane životinje, čiji se postepeni razvoj može pratiti kroz pojedine razrede tog potkoljena (plaštenjaci, bezlubanjci, kralješnjaci). Evolucija u ovoj skupini dovela je do snažog razvoja živčanog sustava i posebnih oblika moždane kore, te do razvoja bića kao što je čovjek . Pojedine skupine ovog potkoljena ostale su na jednostavnom stupnju razvoja, kao npr. kružnouste (Cyclostomata), dok su druge kao npr. sisavci (Mammalia) razvile širok spektar anatomskih, ekoloških i fizioloških adaptivnih mogućnosti na razne uvjete okoline. To je utjecalo na njihovo naglo rasprostranjenje u svim životnim sredinama.

Svitkovci
Sistematski prikaz svitkovaca Zajednička karakteristika ove životinjske grupe je pruživa potpora od vezivnog tkiva koja se proteže sredinom tijela, a nazivamo je svitak ili chorda. Prema tome obilježju ovu skupinu nazivamo zajedničkim imenom svitkovci (Chordata). U svitkovce ubrajamo tri potkoljena:
• plaštenjake (Tunicata),
• bezlubanjci (Acrania) i
• kralješnjake (Vertebrata).
Postoji više teorija iz koje skupine beskralješnjaka su se mogli razviti svitkovci, ili kojoj su najsrodniji. Tako imamo teorije postanka od kolutićavaca, paučnjaka ili vrpčara koje su danas odbačene i nisu prihvaćene, pa sve do teorije postanka od skupine bodljikaša koju prihvaća veći broj autora. Ovdje postoji mnogo nagađanja, a svaki autor nastoji pronaći što bolji dokaz u prilog svojoj teoriji.

Plaštenjaci
Kao prve predstavnike svitkovaca spomenuli smo plaštenjake (Tunicata). To su morske životinje koje su se prilagodile sjedilačkom ili plivajućem načinu života. Najznačajnije obilježje svitkovaca, svitak, zadržavaju samo u stadiju ličinke. U odraslom stanju svitak imaju jedino repnjaci (Appendicularia). Većina plaštenjaka ima plašt oko tijela izgrađen od posebne tvari tunicina, slične celulozi biljaka. Filtriraju vodu posebno prilagođenim prednjim dijelom crijeva (škržno crijevo) sa trepetljkama na rubu svake škržne pukotine, te tako nalaze hranu.
Potkoljeno plaštenjaka dijeli se na tri razreda: repnjake (Appendicularia), dvootvorke (Thaliacea) i mješčićnice (Ascidiacea).

Bezlubanjci
Branchiostoma lanceolatumBezlubanjci (Acrania) čiji je predstavnik kopljača (Branchiostoma) žive ukopani u pijesku u okomitom položaju. Imaju tipičnu jednostavnu građu svitkovaca. Glava im se posebno ne ističe i nemaju lubanju, a leđna moždina je malo proširena u predijelu glave i tvori moždani mjehurić. Svitak koji se pruža čitavom dužinom tijela dobro je razvijen i spriječava skraćivanje tijela koje bi se desilo kod stezanja uzdužnih mišića. Produženje svitka ispred moždanog mjehurića, što je jedinstvena pojava u svitkovaca, u vezi je s prilagodbom kopljače na način život u pijesku. Ona se vrlo brzo ukopa, kod čega pomaže čvrstoća prednjeg dijela životinje. Široko otvoren usni otvor okružen je trepetljikama i povezan sa škržnim crijevom. Sistem izlučivanja jedini je naročitog tipa i to u obliku parno nanizanih skupina bubrežnih cijevčica. Bezlubanjci čine jednu porodicu, škrgouste (Branchiostomidae) te dva roda, kopljača (Branchiostoma) i kopljačica (Asymmetron) sa oko 20 vrsta.
Branchiostoma lanceolatum

Kralješnjaci
Kralješnjake možemo definirati kao svitkovce kod kojih svitak ili kralješnica koja se stavara oko svitka ne dopire do kraja ustiju, nego se zaustavlja prije prednjeg kraja mozga. Uvijek imaju lubanju i obično parne udove. Na tijelu kralješnjaka razlikujemo tri regije: glavu, koja je središte primanja podražaja i određivanja akcija organizma, trup i pokretan rep. Prvi se kralješnjaci javljaju u kambriju i to primitivno građeni bezlubanjci (Acrania). Kako su to samo pretpostavke, pojavu prvih sigurnih dokaza nalazimo u ordoviciju. To su bile oklopljene ribolike štitnjače (Ostracodermi). U siluru se javljaju prve prečnouste, vodozemci u devonu, gmazovi u karbonu, ribe koštunjače u permu, ptice u juri i sisavci u trijasu. Zahvaljujući postojanju skeleta kod kralješnjaka može se pratiti njihov razvoj kroz geološka doba. Ribe su jedna od najstarijih skupina od kojih su se sačuvali mnogi oblici i danas su među kralješnjacima najbrojnije vrstama.

Evolucija kralješnjaka obilježava postepeni razvoj živčanog sustava koji ide uporedo sa sve jače izraženim razvojem glavene regije. U predjelu mozga najprije nastaje jedna čahura želatinaste građe, a zatim njezine stijenke postaju hrskavične te konačno koštane i zovemo je lubanja. Lubanja se razvija u korak sa živčanim sustavom, iako se ne može reći da je živčani sustav taj, koji određuje građu i veličinu lubanje. Škržni skelet se utjelovljuje u građu lubanje i to najmanje dva luka, tako prvi škržni luk zajedno sa mišićima prilagođenim za tu funkciju postaje donja čeljust. Sa osvajanjem kopnene sredine razvoj mozga je ubrzan, škržne pukotine postoje samo u zametku, repni predio postepeno gubi svoje značenje, a parne peraje nadomještavaju udovi (autopodi) čiji opći plan građe se ne mjenja od vodozemaca pa sve do čovjeka. Svi kralješnjaci od vodozemaca nadalje su četveronošci.

Od vodozemaca put teče u dva razvojna pravca ili skupine: (Sauropsida) i (Theropsida). Prva skupina obuhvaća gmazove (Reptilia), (Sauropsida) i ptice (Aves), a druga gmazove (Reptilia), (Theropsida) i sisavce (Mammalia). Promjene u građi donje čeljusti, usavršavanja građe srednjeg i unutarnjeg uha i nagli razvoj mozga idu prilog dvije spomenute razvojne linije. Broj danas živučih vrsta kralješnjaka malen je u usporedbi s beskralješnjacima (oko 2 000 000 poznatih životinjskih vrsta), kojih ima oko 70 000 vrsta i to na plaštenjake otpada 2000, svitkoglavce 30, kružnouste 40, ribe 20 000, vodozemce 2500, gmazove 6000, ptice 8600, i sisavce 3500 vrsta.



stranica |1| |2|