Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Etiopija

 

Duž istočne strane afričkog kontinenta nalazi se slavna Great Rift Valley (u slobodnom prijevodu: Velika dolina pukotina). U sklopu te doline postoji mnoštvo jezera, vulkanskog podrijetla. Ta jezera spadaju u najstarija, najveća i najdublja jezera na cijelome Svijetu.

Ukratko, geografski se dijele na 4 dijela:

  • Etiopska Rift Valley jezera (Abaya, Chamo, Zway, Shala, Koka, Langano, Abijatta, Awasa)
  • Istočna Rift Valley jezera (Turkana, Logipi, Baringo, Bogoria, Nakuru, Elmenteita, Naivasha, Magadi, Natron, Manyara, Eyasi, Makati)
  • Zapadna ili središnja  Rift Valley jezera (Victoria, Albert, Edward, Kivu, Tanganyika)
  • Južna Rift Valley jezera (Rukwa, Malawi, Malombe, Chilwa)

Dok su jezera Malawi, Victoria i Tanganyika opće poznata ljubiteljima ciklida, ostala jezera široj populaciji su gotovo i nepoznata.Opisat ćemo dio Etiopskih Rift Valley jezera, koje smo na kratkom putovanju kroz Etiopiju 05. – 12.12.2009. imali priliku posjetiti. Krenuli smo iz Addis Abebe glavnoga grada Etiopije do jezera Awasa nekih 280 km južnije. Na tom relativno kratkom putu nalazi se mnoštvo jezera. Imali smo priliku stati na jezerima Koka, Zway, Langano i Awasa, dok su jezera Shala i Abijatta bila izvan našeg dosega. Iako na karti izgledaju vrlo blizu glavne ceste, prijeći po makadamskoj lošoj cesti 5 – 10 km iziskuje dobar auto i puno vremena.

Od sjevera prema jugu to su:

  • Jezero Koka – površine 180 km2, spada u umjetna jezera, nastalo je izgradnjom brane na rijeci Awash.
  • Jezero Ziway (Zway) – površine 434 km2. Veliko jezero dužine 25 km i širine 20 km. Plitko je, dubine od najviše 4 metra. Na jezeru se nalazi 5 otoka.
  • Jezero Langano – površine 230 km2, 18 km dugačko i 16 km široko, dubine do 46 metara.
  • Jezero Abijatta – površine 205 km2, dugačko 17 i široko 15 km, dubine do 14 metara.
  • Jezero Shala – površine 329 km2, dugačko 28  i široko 12 km i najdublje jezero – do 266 metara.
  • Jezero Awasa – površine 129 km2, dužine 16 i širine 9 km, dubine do 10 metara.

Za naše pojmove to su sve ogromna jezera. Usporedbe radi, najveće jezero u Hrvatskoj je Vransko jezero pored Biograda na moru, površine 30,7 km2;. Dakle, najmanje od ovih 6 jezera je 4 puta veće od Vranskog jezera, dok je najveće (Zway) gotovo 15 puta veće. Da bi dobili dojam kakva su ta afrička jezera, napomenut ćemo da je jezero Victoria koje je najveće jezero u Africi površine od oko 68 000 km2, što je veličine od preko 2200 Vranskih jezera! Površinom doseže polovicu cijelog Jadranskog mora.

Jezero Koka
je prvo jezero koje smo posjetili. Nalazi se tik uz glavnu prometnicu pa je do njega i najlakše doći. Čim smo stali, iznenadilo nas je bogatstvo života uz jezero. Na obali je bilo mnoštvo marabua (Leptoptilos crumeniferus) – ptica koja je prilično velika i može imati promjer krila i preko 3 metra. Marabui služe kao sakupljači otpada, jedu sve ostatke do kojih mogu doći. Ima ih jako puno, a vidjeli smo ih i na jezeru Zway.

Jezero Zway
je najveće jezero od etiopskih Rift Valley jezera. Prilikom dolaska naišli smo na mnogo ptica. Uz sveprisutne marabue, vidjeli smo i flaminge, ibise kao i orlove. Sve ove ptice nalaze se tik uz ljude, moglo bi se reći da žive u svojevrsnoj simbiozi. Ono što nama predstavlja ekskluzivu, oni doživljavaju kao nešto najnormalnije.
Na jezeru Zway vidjeli smo i lokalne ribare kako čiste, odnosno filetiraju ribu. Ribe su ciklidi! I to hrpe i hrpe ulovljenih ciklida. To je nilska tilapija, odnosno Oreochromis niloticus. Ovog ciklida love u ogromnim količinama. Koliko smo uspjeli uspostaviti komunikaciju sa lokalnim ribarima, u jezeru se komercijalno love tri vrste riba. To su Oreochromis niloticus, som i treća vrsta koju nismo vidjeli niti su nam je ribari uspjeli objasniti. Voda je vrlo mutna, reklo bi se i zamazana. Vidljivost je praktično nikakva, kada se stavi veslo u vodu, uopće se uronjeni dio vesla ne vidi. Ipak, lokalni vodič je u pauzi veslanja, uzeo razrezani plastični kanistar, zaronio ga, izvadio vodu i sa guštom ju popio. Dakle, lokalnom stanovništvu je to pitka voda, ali sumnjam da bi ju europljani podnijeli i da bi nas netko natjerao da ju popijemo. Poslije smo na obali vidjeli ogromne plastenike u kojima se uzgajaju ruže za izvoz. Ti plastenici su tik uz jezero, pa ga vrlo vjerojatno i dodatno zagađuju.
Ribari love niloticuse i mrežom i udicom. Mrežu bacaju daleko od obale, nekih 200 – 300 metara, ali je i tamo dubina vode oko 1 metar. Bacaju je iz čamca u polukrugu, a zatim svaki ribar odlazi na jedan kraj mreže i polako ju vuku prema sebi i zatvaraju je. Na taj način ulove barem deset kila ciklida. Drugi ribiči pecaju primitivnom udicom koja je itekako učinkovita. To je običan štap na kojem je metar - dva flaksa sa udicom. Pecaju također daleko od obale. Nismo vidjeli kako dođu do „pošte“ ali vjerojatno prohodaju kroz plitku vodu. Popnu se na 2 – 3 međusobno spojena debla koja su usidrena i služe kao platforma na kojoj pecaju. I njihov ulov je samo Oreochromis niloticus, dakle ovaj ciklid je dominantna riba u jezeru.
Na povratku smo opet navratili do jezera Zway. Kad je već Oreochromis niloticus toliko sveprisutan, odlučili smo ga i kušati. Tik do jezera nalazi se desetak restorana. Naravno, restoran na jezeru Zway malo odudara od restorana kakvog bi našli na Vranskom  nekom drugom našem jezeru, ali opet  bili smo u Africi, pa se treba malo i prilagoditi. Dogovorili smo cijenu od 2 kune za pečenog ciklida, kuharica je bila vrlo zadovoljna, a bogami i mi. Naručili smo 6 riba, poslije još dodatno uzeli 2. Kuharica ih je ispekla na otvorenoj vatri u velikoj tavici, sa puno ulja. Ribe je jako zasolila sa krupnom soli. Za par minuta ribe su bile gotove, poslužene na 5 godina starom tanjuru koji nikad nije opran. Stol je kašeta, beštek – zaboravi, ruke si operi ak imaš s čim, a sjedni se na pod ili čuči. Sve u svemu to nam je bio daleko najbolji obrok na cijelom putovanju, a nitko od nas trojice se ne sjeća kad je jeo finiju ribu.

Jezero Langano
je turistički najrazvikanije jezero, jer je jedino u njemu kupanje sigurno. Naime, u svim ostalim jezerima nalaze se paraziti koji prenose tešku bolest – bilharziju. Sa ovim parazitom je zaraženo preko 270 milijuna ljudi u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Kako se u Langano jezeru ne nalazi ovaj parazit, skupili smo malo hrabrosti i okupali se u njemu. Na pitanje da li u jezeru ima krokodila, naš vodič Jonnas ležerno nam je rekao da ih nema ali da ima nilskih konja koji su na drugoj strani jezera i da ništa ne brinemo. Nilski konji slove kao najopasnije životinje u Africi, od njih pogine najviše ljudi. Izgleda da su oni vrlo teritorijalni. Vidjeli smo da se ljudi kreću u njihovoj blizini, i ne osjećaju nikakav strah, već poštovanje. Koliko smo uspjeli zaključiti, bolje vam je da se ne nađete na njihovom području, ali ukoliko ste izvan njihovog teritorija možete biti sigurni da nema nikakve opasnosti od njih. Voda u jezeru je tamno smeđa, otprilike kao loša kava. I nije neki gušt kupati se u njoj, pogotovo što smo i nakon prehodanih 150 metara još bili u vodi do pupka. Ali kad se sjetite da ste u Africi, na jednom od rijetkih mjesta gdje zapadna civilizacija još nije uništila prirodu, zaboravite na boju vode i uživate.

Jezero Awasa
je od strane ljudi najiskorištenije. Na obali jezera smjestio se grad Awasa koji ima oko 200 000 stanovnika. Uz jezero Awasa se nalazi nekoliko hotela, još ih je par u izgradnji, nešto što nismo vidjeli na ostalim jezerima. Na obalama jezera postoje velike kolonije vervet majmuna (Chlorocebus pygerythrus) i Colubus majmuna (Colobus abyssinicus). Kako žive uz ljude, skoro su pa pitomi i bez problema dolaze do ljudi pa čak i jedu iz ruku. Upozoreni smo da vole krasti stvari, pogotovo ovi maleni, smeđi vervet majmuni. Ukoliko se na par trenutaka ostavi otvoren auto ili bungalov, majmuni uzmu sve do čega mogu doći, zanimljivo njima a bogami i vlasniku.
Uz jezero, kao uostalom i uz druga jezera, nalazi se mnoštvo ptica. Divlje guske, ibisi, pelikani, orlovi, bijele čaplje, to su neke od ptica koje smo prepoznali, dok još mnogo ostalih ptica nismo uspjeli identificirati. Pravi raj za ornitologe. I ovo jezero je prilično mutno, ipak ne toliko koliko jezero Zway. Također smo vidjeli lokalne ribare sa ulovljenim Oreochromis niloticus-ima. Očigledno ovaj ciklid predstavlja lokalnom stanovništvu glavni izvor prehrane. Zanimljivo je da smo kod mnogih ribara od ulovljenih riba vidjeli samo niloctuse, što znači da je to izuzetno otporna riba koja se lagano razmnožava i brzo raste.

Uglavnom, na našem kratkom proputovanju kroz Etiopiju imali smo priliku posjetiti neka Rift Valley jezera. Premda to nisu razvikana opće poznata jezera i premda smo vidjeli samo jednu vrstu ciklida (Oreochromis niloticus) bili smo zadivljeni. Sama pomisao da se nalazite usred Afrike na jezeru vulkanskog podrijetla u kojem pliva makar i jedna vrsta ciklida, nam je bila dovoljna da budemo ushićeni. Sva ta priroda, svo to okruženje oko vas, to je nešto što se ne može opisati, jednostavno treba doživjeti.

Ukoliko imate priliku, posjetite Etiopiju. Zemlja je to koja će vas oduševiti. Nije ni blizu općoj predodžbi kako tamo vlada pustinja, glad, smrt i jad. Naprotiv, to je planinska zemlja vrlo visokih nadmorskih visina, bogata vodom, vrlo plodnog tla i kao najvažnije puna prekrasnih i veselih ljudi. Premda su siromašni, sretni su i uživaju u svakom danu, veselo se smiješeći.
Kako kažu, Etiopija je zemlja u koja u godini ima 13 sunčanih mjeseci. Premda bi naš domaćin, ćelavi, imao što za reći o tome, nama se baš takvom Etiopija činila. Možda zbog kratko provedenog vremena, možda zbog prirodnih ljepota, možda zbog nasmiješenih ljudi, možda zbog jeftinoće (260 $ za tjedan dana), možda zbog ćelavog, možda zbog Jonnasa, možda zbog žiže i chata, možda zbog ciklida, možda zbog svega pomalo, Etiopija nas je opčinila i ostavila neizbrisiv dojam na nas.

Ukoliko imate priliku, posjetite Etiopiju.

 

Oreochromis niloticus

Razred: Actinopterygii                                                                                            
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Oreochromis
Vrsta: niloticus (Linnaeus, 1758)

 

Pod nazivom tilapia, sakriva se više rodova ciklida, to su: Oreochromis, Tilapia i Sarotherodon. Nova istraživanja dokazuju kako i među ovim rodovima postoje značajne razlike te je neminovna reklasifikacija pojedinih vrsta. Rod Oreochromis obuhvaća 32 znanstveno opisane vrste kao i mnoštvo podvrsta.

Oreochromis niloticus (Linnaeus, 1758)
Podvrste:

  • Oreochromis niloticus baringoensis (Trewavas, 1983) – endemičan u jezeru Baringo-Kenija
  • Oreochromis niloticus cancellatus (Nichols, 1923) - Etiopija
  • Oreochromis niloticus eduardianus (Boulenger, 1912) – jezera Albert, George, Kivu, Tanganyika, rijeka Ruzizi
  • Oreochromis niloticus filoa (Trewavas, 1983) – područja oko nacionalnog parka Awash u Etiopiji
  • Oreochromis niloticus niloticus (Linnaeus, 1758) – sjeverna i istočna Afrika, od Izraela i Egipta do sliva rijeke Kongo kao i zapadna Afrika
  • Oreochromis niloticus sugutae Trewavas, 1983) – rijeka Suguta i njeni pritoci
  • Oreochromis niloticus vulcani (Trewavas, 1933) – jezero Turkana i pritoci

Oreochromis niloticus je ciklid kojega ne drže akvaristi, već uzgajivači hrane. Uzgoj seže čak do starog Egipta, postoje oslikane grobnice gdje se vidi kako su se ovi ciklidi uzgajali u umjetnim jezerima i prije 4000 godina. To je stoga što je Oreochromis niloticus izvrstan izvor proteina, vrlo je otporan, brzo raste i lagano se razmnožava. To mu je, uostalom kao i većini tilapia, priskrbilo da služi kao izvor prehrane ljudima.
Tilapie spadaju i u invazivne vrste. Ljudi su ih raširili po cijelome svijetu. Ponegdje namjerno, ponegdje slučajno, dospjeli su u rijeke i jezera i tamo se izvrsno snašli. Ima ih u SAD-u (Texas, California), Australiji, Singaporu, Ekvadoru… Podnose ogromne razlike u temperaturi 11 – 42 °C, mogu živjeti u boćatoj vodi, a neke vrste i u potpuno slanoj. Uzgajaju ih u Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Aziji. U zatočeništvu, nilska tilapija može težiti i preko 5 kilograma. Koliko je uzgoj napredovao govori činjenica, da uzgajivači mladim ribicama dodaju ženske hormone kako bi sve postale mužjaci. To je stoga što mužjaci narastu veći i time uzgajivačima povećavaju prihod. O moralnosti i etičnosti takvih postupaka bolje niti ne razmišljati. Podatak da je Kina 2003 godine uzgojila 806 000 tona Oreochromis niloticus-a , i da tilapie u svjetskom uzgoju zauzimaju drugo mjesto odmah iza šarana govori o tome koliko su one značajne u svjetskim razmjerima.

Oreochromis niloticus ili nilska tilapia se zadržava u plitkoj vodi. Hrani se većinom hranom biljnoga podrijetla, ali spada i u svejede. Kako jede i larve komaraca, razmatraju se mogućnosti da se ovaj ciklid iskoristi protiv opake bolesti koja hara Afrikom, malarije. Oreochromis niloticus je sivo-smeđe boje. Može narasti i preko 50 cm. Razlike među spolovima su malene, Mužjaci su veći i robusniji. Razmnožavanje je tipično ciklidno. U područjima gdje je temperatura vode stalna, mrijeste se cijele godine, dok se u područjima gdje temperatura vode više varira (delta rijeke Nil) mrijeste sezonski  (travanj – kolovoz). Mužjak zauzima teritorij, brani ga i kopa rupu na dnu. Često mu u tome pomogne i spolno zrela ženka. Kada je gnijezdo spremno, ženka nese jajašca koja zatim mužjak oplodi. Dakle, do oplodnje dolazi izvana. Broj jajašaca ovisi o veličini ženke. Može izlegnuti i preko 1500 jajašaca. Ženka zatim uzima jajašca u svoja usta, odlazi od mužjaka i nastavlja brigu o svojem pomlatku. Nakon otprilike 14 dana, mladi su spremni za napuštanje majke. Ona ih ispušta iz svojih ustiju, te se još neko vrijeme brine za njih. Ukoliko naiđe opasnost, oni se brže – bolje sakriju nazad u majčina usta.
Prve dane provode sakriveni u gustišu blizu obale. Kako dobivaju na veličini odlaze u dublje i otvorenije vode. Mlade ribe po tijelu imaju 9 – 10 poprečnih pruga koje se kod odraslih riba većinom gube. Mlađ spada u svejede, jedu sve do čega uspiju doći, dok odrastanjem počinju sve više jesti hranu biljnoga podrijetla.

Prilikom našeg kratkog posjeta Etiopiji, susreli smo se sa Oreochromis niloticus-om. Ovog ciklida vidjeli smo u svakom jezeru na kojem smo stali i to u ogromnim količinama. Ribari vade pune mreže ovih riba. Većinom je to i jedina riba koja se nalazi u mrežama. Ovakva česta učestalost Oreochromis niloticus-a samo potvrđuje kako je ovaj ciklid izuzetno otporna riba koja može živjeti u svakakvim uvjetima, brzo se razmnožava i još brže raste. Vode ovih jezera su sve samo ne čiste, ali to ne sprečava nilsku tilapiu da u njima uspijeva.

Premda ovo nije ciklid koji se nalazi u akvarijima, predstavlja izniman doseg prirode. Već više od 4000  godina živi u vodama gdje malo koja riba može živjeti, štoviše toliko se dobro snašao da lokalnom stanovništvu osigurava vitalan izvor energije. Pravo remek djelo prirode!