Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Oprema za akvarije

 

Zračne pumpe
Zračne pumpe služe da omoguče dodatnu cirkulaciju vode i razbijaju površinu vode kako bi došlo do razmjene kisika. Također razni filteri kao naprimjer, kutni, spužvasti i većina podnih filtera radi preko zračne pumpe. One ne dovode zrak u akvarij kako mnogi misle, već samo poboljšavaju cirkulaciju vode i uznemiruju površinu kako bi se stvorila veća površina za razmjenu kisika.

U većini akvarija zračne pumpe nisu potrebne jer značajno smanjuju koncentraciju CO2 u akvariju. U manjim akvarijima može doći do smanjenja kisika ako je prenapućen, a u njemu nema dovoljno biljaka. To će se najbolje primjetiti kada ujutro ribe plivaju na površini i uzimaju zrak iz atmosfere (neke ribe kao corydorasi prirodno izlaze na površinu po zrak). Tada se zračna pumpa mora staviti. U ljetnim mjesecima dolazi do značajnog povećanja temperature vode i ubrzanog trošenja kisika, tako da je ponekad dobro uključiti zračnu pumpu.

Pumpa za zrak sa crijevom i plovučcem Pumpa za zrak Nepovratni ventil Razdjelnik

Veliki manjak prijašnjih zračnih pumpi je bio taj što su bile jako glasne. Danas su pumpe mnogo tiše, a možemo vam potvrditi da su pumpe proizvođača Rena s oznakom "ultra silence" gotovo nečujne. Zračna pumpa se treba smjestiti iznad površine vode. U protivnome može doći do toga da se kod prestanka rada pumpe kroz crijevo počne vraćati voda iz akvarija. Moguće ju je smjestiti i ispod površine akvarija, ali uz sigurnosni ventil kako bi se onemogučio povratak vode.
Dakle, za optimalan rad zračne pumpe treba imati crijevo za zrak koje stavljamo u akvarij. Na sredini crijeva stavlja se zaštitni ventil. Crijevo je potrebno zakopati ili opteretiti ga jer će ga inače zrak dizati prema gore. Treba biti pažljiv da se ne blokira prolaz kisika kroz crijevo. Na kraj crijeva stavlja se plovučac kroz koji izlazi zrak. Plovučac treba redovno čistiti, te po potrebi zamijeniti (kada ne možemo bez napora puhnuti kroz njega).

Grijači
Grijači služe kako bi održali konstantnu temperaturu vode u akvariju. Ribe su hladnokrvne životinje, pa stoga temperatura njihovog tijela ovisi o okolišu. U prirodi temperatura vode ovisi o godišnjem dobu, i o tome jeli dan ili noć. Tamo vrlo rijetko dolazi do iznenadnih velikih promjena temperature, a ako se to dogodi, umiru cijele kolonije riba. Prilikom kraćih iznenadnih promjena temperatura može se dogoditi da u roku jednog sata temperatura vode naraste (padne) 2 stupnja. To za ribe neće predstavljati nikakav problem i one će se prilagoditi. Konstantna, značajna kolebanja temperature uzrokuju stres riba, potiču bolesti i na kraju dovode do smrti.

Stakleni grijač sa termostatom Stakleni grijač sa termostatom Grijač od titana sa termostatom Grijač od titana sa termostatom

Hladnija voda od optimalne dovodi do toga da se riblji metabolizam usporava te ona odbija jesti. Suprotno tome, viša temperatura uzrokuje ubrzanje metabolizma, te utječe na plodnost riba. Zbog svega ovog nabrojanog u akvariju je potrebno održavati konstantnu temperaturu vode. Tim više jer su akvariji naspram jezera i rijeka sičušnih dimenizija, tako da se temperatura puno brže mjenja u akvariju nego u prirodi.
Postoji više vrsta grijača. Najčešći je klasičan stakleni grijač sa termostatom. U novije vrijeme prodaju se i grijači od titana koji su navodno otporni na udarce. Također se mogu nabaviti i grijači koji se nalaze unutar vanjskih filtera, kao i grijači u obliku kabela koji se postavljaju na dno akvarija ispod podloge, tj. šljunka. Prilikom kupnje grijača pogledajte da li ima termostat. Najvjerovatnije se više ni ne prodaju grijači bez termostata, ali za svaki slučaj treba provjeriti. Termostat u sebi ima senzor koji uključuje i isključuje grijač kada temperatura vode varira.

Grijač u obliku kabela Termostat za grijač "kabel" Grijač u obliku kabela - cijeli sistem

Također je treba imati i termometar kojim se kontrolira temperatura vode u akvariju. Postoje tanki termometri napravljeni od tekućih kristala koji mijenjaju boju i time pokazuju temperaturu vode. Zalijepe se na vanjsku stranu stakla te se više ne miču. Jeftini su, ali ne baš precizni kod akvarija sa debljim staklom. Druga vrsta termometara su klasični stakleni. Rade na bazi alkohola te su također jeftini, ali i precizniji. Poželjno je izbjegavati termometre koji u sebi sadrže živu jer ako dođe do njihovog puknuća, doći će do otrovanja riba. Treća vrsta su digitalni termometri. To su najprecizniji i najskuplji termometri. Sastoje se od digitalnog displeja koji se nalazi van akvarija i tanke žice koja služi kao senzor i stavlja se u akvarij.

Stakleni termometar Digitalni termometar Termometar traka

Većina grijača se potaplja u vodu te se sa pipcima pričvršćuje za staklo. Potrebno ih je staviti na mjesto gdje dolazi do miješanja vode, kako bi se kompletan akvarij održavao na istoj temperaturi. Grijač nakon stavljanja u vodu treba ostaviti 15 minuta da se prilagodi na temperaturu vode. Nakon toga ga se može uključiti u struju. Na grijačima se nalazi indikator koji pokazuje dokle smije doći razina vode. Toga se treba držati. Na vrhu grijača je regulator kojim se određuje željena temperatura. Regulator se pažljivo okrene u željenom smjeru. Kada se upali lampica na grijaču to je znak da radi. Kada se lampica ugasi, to je znak da je akvarijska voda zagrijana do zadane vrijednosti. Optimalna jačina grijača ovisi o veličini akvarija. Omjeri su otprilike 1 watt na 1 litru. Tako je za 100 litarski akvarij potreban grijač od 100 watti. Za veće akvarije je bolje imati 2 grijača (400 litara - 2 grijača od po 200 watti).

Grijač se ne smije uključivati dok je na suhom jer će se vrlo brzo zagrijati i može puknuti. Zbog toga prije nego što izvadite grijač iz akvarija, isključite ga i pustite da se ohladi. Ciklidi znaju biti dosta agresivni prema grijačima. Zbog toga se grijači moraju dodatno zaštititi kako ih ribe ne bi oštetile, što može dovesti do strujnog udara. Navodno se mogu nabaviti plastični okviri kojima se štiti grijač, premda ih mi nismo vidjeli. Zbog toga ako imate agresivne vrste ciklida, bolje nabavite grijače od titana.

Na kraju vam iznosimo naše iskustvo. Nećemo vam ga preporučiti, već samo iznosimo činjenice. U stanovima sa centralnim grijanjem već 10 godina ne upotrebljavamo grijače. Treba napomenuti da niti jedan akvarij nije manji od 100 litara tako da dolazi do manjih kolebanja. Nikada nismo imali problema sa zdravljem riba. Veći nam problem predstavljaju ljetni mjeseci kada temperatura vode ode i preko 32 stupnja. Ali i tada se ribe prilagode. Naravno ovo nikako ne može vrijediti za osjetljivije vrste, kao i ako nemate dobar sustav grijanja prostorije u kojoj se nalazi akvarij.

Oprema za čišćenje
Magnet za čišćenje stakla Nakon što se kompletira akvarij prvo mjesto na kojem će se početi sakupljati alge je staklo. Najlakši i najpraktičniji način je pomoću magneta. Jedan magnet se stavlja unutar akvarija (grublji) dok se drugi stavlja izvan akvarija. Pošto jedan drugog privlače, povlačenjem vanjskog magneta vuče se i unutarnji koji čisti staklo. Prilikom čišćenja pripazite da između magneta ne zapne šljunak, jer će izgrebat staklo akvarija. Magnet je vrlo funkcionalan ako se akvarij redovno održava. Kada akvarij duže vremena bude prepušten nebrizi, na staklo će se uhvatiti alge koje nije moguće ukloniti magnetom. Tada treba uzeti običan žilet za brijanje. Njime se vrlo lagano skidaju sve alge sa stakla, samo pazite da se ne porežete.

Ako se akvarij ne održava, na gornjem dijelu će se sakupiti kamenac. Njega je prilično teško očistiti. Kao najbolje sredstvo za njegovo uklanjanje pokazao nam se ocat. To treba napraviti tek kada se radi generalno čišćenje kompletnog akvarija (znači kad su iz njega izvađene ribe, biljke, podloga, kamenje, tj. sve) kako ne bi došlo do trovanja riba. Octom se može očistiti i grijač, filter i sve drugo na čemu se nakupi kamenac. Naravno, poslije sve dobro isperite.

Strugač za čišćenje stakla   Strugač za čišćenje stakla

Oprema za čišćenje podlogeOprema za čišćenje podloge Koliko god imali jak filter, uvijek će velika količina organskog otpada završiti na podlozi. Ostaci hrane, truli dijelovi biljaka, riblji izmet, padaju na podlogu i talože se. Biljke će iskoristiti određenu količinu otpada kao hranjivu tvar, ali ostati će znatna količina koja će nastaviti truliti i zagađivati vodu. Na prvi pogled sve izgleda jednostavno, ali baš i nije. Naime, na podlozi se razvija i značajna količina bakterija koja pretvara amonijak u nitrite i zatim u nitrate. Zbog toga se nikada ne smije očistiti sva podloga odjednom, jer će se uz otpad ukloniti i sve bakterije, pa će doći do prekida lanca kruženja dušika.

Nikad ne čistite više od trećine podloge odjednom. Podloga ne treba biti kristalo čista, već ju je potrebno samo povremeno očistiti. Za čišćenje je najprikladnije upotrebljavati crijevo za vodu koje je prošireno na kraju koji stavljate u akvarij. Tako će se povuči otpad, dok će šljunak ostati u akvariju. Uz nečiste tvari, crijevo povlači i vodu iz akvarija. Na taj način se uz čišćenje podloge vrši i redovna izmjena dijela vode iza akvarija. Također postoje i čistači otpada koji se priključe na pumpu za zrak te povlače otpad. Nečistoća se zadržava na spužvi ili u specijalnoj vrećici a pročišćena voda se odmah vraća u akvarij.