Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...

Jezero Victoria


Victoria

Jezero Victoria je najveće tropsko jezero na svijetu i drugo najveće slatkovodno jezero. Otkrio ga je britanski istraživač John Speke 1858. godine u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast engleske Kraljice Viktorije. Površina mu iznosi 69 500 četvornih kilometara, nalazi se u istočnoj Africi između države Kenije, Tanzanije i Ugande. Relativno je plitko, najveće dubine do 82 metra. Tektonskog je porijekla - stvoreno izdizanjem rubova kotlina, čime su preusmjereni vodeni tokovi. Iz njega kreće jedna od najvećih rijeka, rijeka Nil. Na sjeverozapadu je okruženo vlažnim tropskim šumama, a na ostalim dijelovima savanom.
Jezero Victoria je vrlo mlado. Smatra se da je nastalo pred nekih 400 000 godina. Od tada se tri puta potpuno isušilo. Posljednji puta isušilo se pred oko 17 300 godina, da bi se pred oko 14 700 godina opet napunilo. Dakle, svi ciklidi jezera Victoria razvili su se u posljednjih 14 000 godina. U jezeru se do pred par desetljeća nalazilo preko 400 vrsta ciklida, što je iznimno velik broj. U biti, proces evolucije ciklida je bio u punom zamahu, sve dok moderna civilizacija nije dospjela do jezera. Ciklidi su bili u procesu prilagodbe, tako da im se kroz 2- 3 generacije mogla promijeniti kompletna anatomska struktura, oblik i količina zubiju ili obojanost.

Jezero Victoria - satelitska snimka Jezero Victoria - stijene na južnoj obali, Tanzanija

Nekada prelijepo jezero uništeno je uplitanjem novopridošlih kolonista. Oni su uništili okolnu vegetaciju kako bi uzgajali žitarice, šećernu trsku, kavu, čaj i dr. Područja oko jezera su erodirala, tako da se u jezero slila ogromna količina mulja čineći vodu blizu obale mutnom. Nastala plodna tla su tretirana raznim gnojivima i kemikalijama. Tijekom kišnog razdoblja voda ispire kemikalije koje završavaju u jezeru što dovodi do nekontroliranog rasta algi.
Kako se industrija razvijala tako se smanjivala i količina riba u jezeru. U 50-im godinama prošloga stoljeća gotovo je nestala riba kojom se prehranjivalo domaće stanovništvo - Oreochromis esculentus. Da spriječe daljnje propadanje ribljeg fonda, Britanci su u jezero nastanili dvije nove vrste riba Oreochromis niloticus i Lates niloticus. Tada nitko nije ni pomislio kako će taj potez dovesti do katastrofe. Sve do kraja 70-ih godina činilo se kako nema nikakvih bitnih promjena. Ali u 80-im dolazi do drastičnih promjena. Postotak ciklida je sa nekadašnjih 80% opao na svega 1%, dok se udio ribe Lates niloticus sa prijašnjih 1% povećao na 80%. Znanstvenik Les Kauffman je propast ciklida nazvao "najvećim masovnim istrebljenjem kralježnjaka u pisanoj povijesti".
Posljedica svega toga je da više nema dovoljnog broja riba koje se hrane organskim otpadom. Organske tvari se raspadaju trošeći kisik. Zbog toga donji dijelovi jezera postaju nemogući za stanovanje, tzv. mrtve zone. Uz to pojavio se i vodeni zumbul. To je slobodno plutajući korov koji se brzo razmnožava. Stvara gust pokrov koji sprječava sunčevu svjetlost da prodre u jezero.

Jezero Victoria Jezero Victoria

Većina ženki ciklida odabire partera vizualno, što još dodatno pogoršava situaciju. Naime, jezero je postalo vrlo mutno i vidljivost je slaba. Ženkama je pri slaboj vidljivosti teško uočiti mužjaka. Kako je populacija ciklida smanjena, ženka puno ne bira i pari se sa prvim sličnim ciklidom. Dolazi do međusobnog križanja, te nakon nekoliko generacija izumiru cijele vrste. Došlo je do paradoksalne situacije, ciklidi koji su uzeti iz jezera pred 2-3 desetljeća i uzgajani u zatočeništvu genetski su čišći nego ciklidi iz Victorie.
1994. došlo je do velikog masakra u Ruandi. Rijeka Kagera je u jezero donijela tisuće ljudskih tijela. Kako bi spriječili epidemiju, ribari su tijela vadili mrežama. Razvoj industrije je doveo i do toga da se industrijski otpad pušta u rijeke koje utiču u jezero. Procjenjuje se da samo Tanzanija dnevno ispusti 2 miliona litara otpada. Premda cjelokupna situacija izgleda bezazlena, pokrenuta je velika međunarodna akcija da se jezero spasi. Jedan od programa je i spas ciklida. Tako se u SAD i Europi uzgaja 40 različitih najugroženijih vrsta ciklida u nadi da će se spriječiti njihovo izumiranje.