Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Petrochromis trewevasae

Petrochromis

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Petrochromis
Vrste: ephippium (Brichard, 1989)
          famula (Matthes i Trewavas, 1960)
          fasciolatus (Boulenger, 1914)
          macrognathus (Yamaoka, 1983)
          orthognathus (Matthes, 1959)
          polyodon (Boulenger, 1898)
          trewavasae (Poll, 1948)

 

Ciklidi iz roda Petrochromis su najčešći stanovnici plitkog kamenog habitata jezera Tanganyika. Uz to su najveći, najagresivniji i najuspješniji biljojedi koji se nalaze u jezeru. Nastanjuju plitko kameno područje uz samu obalu. Kovitlanje vode i valovi su ondje najveći. Da bi opstali u takvim teškim i negostoljubivim uvjetima, Petrochromisi moraju biti izuzetno snažni, spretni i brzi. Dno je prožeto kamenim gromadama prekrivenim algama. Alge služe kao hrana za mnoge vrste ciklida, ali Petrochromisi su jedini pravi vladari toga prostora. Svojim snažnim usnama brste alge sa kamenja. Nalazi ih se duž obale čitavoga jezera. Doslovno ne postoji mjesto gdje ih nema, i to na mnogim područjima i više vrsta. Zabilježeno je da na istome području živi i 8 različitih vrsta Petrochromisa. Specijalizirali su se u sakupljaju alga sa kamenja. U tome im uvelike pomažu široke i velike usne iza kojih se nalaze mnogobrojni zubi. Pritiskom na kamen, zubi se prilagođavaju njegovom obliku i na najučinkovitiji mogući način skidaju alge. Na algama se nalaze i razni beskralješnjaci koje Petrochromisi također pokupe, kao i pijesak, koji im vjerojatno pomaže u probavi.

Teritorijalni su i izrazito agresivno brane svoje područje. Teritorijalni mužjak čuva otprilike 2m2 i ne može si dopustiti da napusti svoje područje, jer će ga odmah zauzeti neki drugi Petrochromis. Najnovija istraživanja nameću zaključak da Petrochromisi, kao i ostali rodovi ciklida iz plemena Tropheini nisu poligamni, već monogamni. Biolozi sa Sveučilišta u Grazu su mnogobrojnom analizom legla različitih Tropheini-a došli do podataka da svako leglo, osim u jednom slučaju, pripada jednom ocu. Bilo kako bilo, Petrochromisi prakticiraju materinsko usno leglo. Ženka ulazi na teritorij kojeg čuva mužjak. Do parenja dolazi unutar pećine, ili kakvog mjesta sakrivenog od pogleda. Ženka ispušta jajašce, koje odmah potom sakuplja u svoja usta. Nakon što izlegne sva jajašca i pospremi ih u sigurnost svojih usta, ženka dolazi do mužjakove analne peraje. Na njoj se nalaze "lažna jajašca". Dok ženka pokušava pokupiti jajašca, mužjak ispušta mliječ (spermu), koju ženka uzima u usta. Do oplodnje dolazi unutar ženkinih usta. Legla nisu velika, u prosjeku ima oko 15 jajašca. Ženka nastavlja brigu za mladunčad, i nakon otprilike 30 dana iz svojih usta ispušta mlade ribice. Ribice su prilično velike, odlično plivaju i spremne su se same nastaviti brinuti za sebe. Zanimljivo je da ženka tijekom cijelog nošenja legla nastavlja sa hranidbom. Tako i mlade ribice još dok imaju žumanjčanu vrećicu i treba im još par dana da ih majka pusti, počinju sa hranjenjem. Na taj način brže napreduju i spremnije su za samostalan život nego što je to slučaj sa ciklidima kod kojih ženke dok nose mlade u ustima ne uzimaju hranu.

Kako klasifikacija ciklida iz jezera Tanganyika nije konačna i postoji još mnogo posla, tako i kod roda Petrochromis mnogo toga još nije konačno te se u budućnosti mogu očekivati mnogobrojne promjene i revizije. Trenutno je znanstveno opisano 7 vrsta roda Petrochromis, od kojih svaka ima mnogo geografskih varijanata, dok postoji još mnogo veći broj znanstveno neopisanih vrsta. Neki od njih su: P. sp. "giant" (najveći Petrochomis koji naraste 40 cm), P. sp. "kipili brown", P. sp. "moshi", P. sp. "mtoto", P sp. "red" (živi na dubinama većima od 15 metara) …

 

Petrochromis ephippium
Žive duž cijeloga jezera, u plitkom kamenom području na dubinama do 5 metara. Tijelo im je pretežno tamno smeđe ili crne boje, prošarano sa mnogobrojnim malim žutim točkicama. Leđa i leđna peraja su bijele ili žute boje, ovisno o geografskoj varijanti. Narastu 18 – 20 cm. Geografske varijante: "Halembe", "Kala", "Kambwimba", "Kantalamba", "Samazi", "Sibwesa", …

Petrochromis ephippium Petrochromis ephippium Petrochromis ephippium

 

Petrochromis famula
Žive duž cijeloga jezera, u plitkom kamenom području na dubinama do 7 metara. Spadaju u manje Petrochromise, mužjaci narastu do najviše 15 cm. Ženke i neteritorijalni mužjaci formiraju velika jata kako bi lakše došli do hrane. Smećkaste su boje, sa jasno vidljivim okomitim prugama. Geografske varijante se međusobno poprilično razlikuju. Geografske varijante: "Chimba", "Kantalamba", "Kapampa", "Kapemba", "Katete", "Kambwembwe", "Kambwimba", "Moliro", "Mtoto", …

Petrochromis famula Petrochromis famula Petrochromis famula

 

Petrochromis fasciolatus
Žive u prijelaznom habitatu, na dubinama 10 – 15 metara. Od drugih Petrochromisa razlikuje ih se po tome što im je donja vilica istaknutija od gornje. U prijelaznom habitatu po kamenju ima dosta naslaga sedimenta, pa se ovi Petrochromisi većinom hrane na okomitim liticama, kako bi sediment izbjegli što je više moguće. Mužjaci narastu do 15 cm. Tijelo im je prošarano okomitim prugama, preko kojih se na gornjem dijelu leđa razvija sivkasto-zelena ili sivkasto-plava boja. Ženke su nešto manje i izraženije su im okomite pruge, koje su isto jako izražene i kod mladih riba. Slabo su teritorijalni, pa se u jezeru rijetko nalaze mužjaci koji čuvaju i brane svoj teritorij. Mnogo ih se češće može vidjeti u velikim jatima. Jata formiraju da bi lakše došli do hrane. Ulaze na područja na koja kao pojedinci nikad ne bi smjeli doći, tamo gdje ima mnogo algi, a gdje inače obitavaju jači i robusniji Petrochromisi. Sama brojčana nadmoć je dovoljna da ne budu napadnuti te da se na miru pogoste. Geografske varijante: "Kalambo", "Kambwimba", "Katete", "Kekese", "Nangu", "Moliro"...

Petrochromis fasciolatus Petrochromis fasciolatus Petrochromis fasciolatus

 

Petrochromis macrognathus
Žive uz samu obalu, na dubinama do 2 metra. Obala jezera Tanganyika je vrlo turbulentna tako da ovi Petrochromisi imaju vrlo veliku snagu i brzinu kako bi se mogli oduprijeti valovima. Žive duž cijeloga jezera, osim što još nisu pronađeni sjeverno od rta Kabogo na istočnoj strani Tanganyike. Narastu oko 21 cm. Mužjaci su teritorijalni. Tijelo im je većinom prožeto okomitim prugama, boje su tamno zelene, dok je trbuh žut. Usne su im široke, a gornja vilica je izraženija.Vrlo su plahi, zbog toga što im opasnost ne dolazi iz jezera, već sa kopna, od ptica ali i od ljudi. Geografske varijante: "Cameron", "Gombe", "Kalambwe", "Katete". Podvrste:  Petrochromis sp. Macrognathus Rainbow "Namansi", Petrochromis sp. Macrognathus Rainbow "Nkondwe Island".

Petrochromis macrognathus Petrochromis macrognathus Petrochromis macrognathus

 

Petrochromis orthognathus
Žive duž cijelog jezera, na dubinama do 10 metara. Narastu do 16 cm, a ženke i mužjaci su identični. Na svakome dijelu žive različiti orthognathusi, pa ih stoga Ad Konings smatra zasebnim vrstama. Za sada se svi vode u vrsti orthognathus. U sjevernom dijelu jezera živi "pravi" Petrochromis orthognathus. U južnom jezera nalazi se Petrochromis sp. "orthognathus tricolor", dok na istočnoj obali jezera, između mjesta Luagala Point i rta Mpimbwe živi Petrochromis sp. "orthognathus ikola". Svi oni imaju još i po nekoliko geografskih varijanata.

Petrochromis orthognathus Petrochromis orthognathus Petrochromis orthognathus

 

Petrochromis polyodon
Vrlo česta vrsta Petrochromisa, koja nastanjuje čitavo jezero. Žive na dubinama od oko 5 metara, a mogu narasti do 25 cm. Postoji mnoštvo geografskih varijanata kao i riba koje će sasvim sigurno biti znanstveno opisane kao nove vrste, ali za sada se nalaze pod ovim velikim grupnim nazivom. Geografske varijante: "Kantalamba", "M'toto", "Nangu", "Mplulungu", Petrochromis sp. "texas red ubwari", Petrochomis sp. "kasumbe", …

Petrochromis polyodon Petrochromis polyodon Petrochromis polyodon

 

Petrochromis trewevasae
Živi samo na jugozapadnim područjima jezera. Zadržavaju se u pličinama, na dubinama do 5 metara. Vrlo su sramežljivi, a najčešće se zadržavaju u manjim skupinama. Narastu do 20 cm. Kod ove vrste ne postoje geografske varijante, a mužjak i ženka su identični. Tijelo im je tamno smeđe boje prošarano sa mnogobrojnim sićušnim žućkastim točkicama.

Petrochromis trewevasae Petrochromis trewevasae Petrochromis trewevasae

 

Držanje Petrochromisa u akvarijima nije nimalo jednostavno. Također, još se mnogo toga treba naučiti kako bi njihovo držanje u zatočeništvu bilo uspješno. Kao prvo potreban je veliki akvarij. Ovo su veliki ciklidi, uz to i vrlo agresivni, pa je veliki akvarij nužnost. Nužno je da akvarij bude duži od 200 cm, a zapremina bi trebala biti 600 litara i više. Agresija se najviše očituje prema pripadnicima iste vrste. Jato Petrochromisa od 12 – 15 jedinki omogućava i podčinjenim pripadnicima da pronađu predah od dominantnog mužjaka. Preporučljivo je u akvariju imati i više od jednoga mužjaka, kako agresija ne bi bila usmjerena samo prema ženkama. Neki akvaristi uspješno drže i samo 3 – 4 Petrochromisa, dok drugi uspijevaju i sa nekoliko različitih vrsta Petrochromisa u akvariju. Kako navode, agresija je iskazana samo prema pripadnicima svoje vrste, dok drugu vrstu zanemaruju. Ističu da do međusobnog križanja ne dolazi. Akvaristi često zajedno u akvarij stavljaju Tropheuse i Petrochromise. Ova kombinacija je relativno uspješna, ali Tropheusi često izvuku deblji kraj. Petrochromisi su veći, snažniji i agresivniji te žele biti vladari u svom akvariju. Ukoliko dođe do borbe za prevlast nad teritorijem, Petrochromisi vrlo lako mogu usmrtiti Tropheusa. Ako je pak uspostavljena hijerarhija gdje Petrochromisi dominiraju, Tropheusi mogu biti njihovi sustanari, ali je njihovo razmnožavanje bitno umanjeno. Postoji mnoštvo različitih iskustava sa držanjem ovih ciklida. Mnoga su različita i naoko kontradiktorna. Međutim, takav je svijet akvaristike. Ne postoji magičan recept. Što u jednom akvariju prolazi, u drugom završava kao katastrofa.
Petrochromisi su biljojedi koji u prirodi čitave dane brste alge sa kamenja. Posjeduju izrazito dugi probavni trakt. U zatočeništvu im stoga treba davati hranu biljnoga podrijetla koja nije bogata proteinima. U suprotnom, obolijevaju od smrtonosne bolesti zvane napuhnutost ili "malawi bloat". Ipak, otporniji su i mnogo rjeđe nego Tropheusi obolijevaju od ove pošasti. Kako su ovo veliki ciklidi koji jedu vrlo mnogo, filtracija akvarija je izuzetno važna. Treba biti barem 5 puta veća od volumena akvarija (ukoliko akvarij ima 600 litara, kroz filtere u sat vremena treba proći 3000 litara vode). Mnogi imaju i jaču filtraciju, 7 pa i 10 puta veću od volumena akvarija kao i dodatne vodene pumpe da se pojača strujanje vode u akvariju. I uz takvu filtraciju, kod ovih ciklida razina nitrata u vodi ubrzo počinje rasti. Stoga su velike tjedne promjene vode nužnost. 30% je minimum, dok mnogi provode 50% pa i veće tjedne promjene. Na taj način potiče se parenje i održava voda bez nitrata čime se uklanja jedan od vodećih uzroka nastajanja malawi bloat-a.
Na dno je poželjno staviti pijesak, koji uz estetski izgled (oponaša njihovo prirodno stanište) ima i dodatni. U prirodi Petrochromisi prilikom hranjenja algama pojedu i dosta pijeska. Smatra se da im to pomaže u probavi. Kako žive u kamenom habitatu, dno treba prekriti kamenjem. Isto kao i kod Tropheusa, kamenje ne smije biti povezano u jednu jedinstvenu cjelinu. Tada bi dominantan mužjak uzeo cijeli teritorij za sebe. Akvaristi ističu da je uspješan pristup taj gdje se u jedan kut stavlja velik, ravan, vodoravan kamen. Taj kamen zauzima dominantan mužjak. Na drugom kraju akvarija stavlja se više kamenja da se napravi kamena nakupina sa uskim prolazima i skrovištima. Ona služi kao utočište za sve ostale Petrochromise. Mnogi pak rade suprotno, što manje kamenja da ne bi došlo zauzimanja teritorija od strane dominantnog Petrochromisa. Na taj način se smanjuje agresija, nauštrb estetike. Treba napomenuti da se može dogoditi i da ženka postane dominantna u akvariju, postoji mnoštvo različitih mogućnosti i nikada se sa sigurnošću ne može predvidjeti ishod. U zatočeništvu ženke Petrochromisa imaju mnogo veća legla nego u jezeru. Legla od 30 pa i više jajašaca nisu uopće rijetkost.

 

Petrochromisi su ciklidi samo za najiskusnije akvariste. Već i njihova veličina predstavlja bitan ograničavajući faktor. Kada se uz to uzme i agresivnosti njihova izuzetno visoka cijena, vrlo mali broj akvarista uopće pomišlja na njihovo držanje. U budućnosti će se mnogo toga novoga doznati oko Petrochromisa, pa će sasvim sigurno i njihovo držanje i uzgajanje postati lakše i dostupnije. Već i sada mnogi akvaristi koji uzgajaju Petrochromise ističu da su priče o njihovoj agresiji samo običan mit, te da ukoliko im se omoguće optimalni uvjeti može ih se sasvim jednostavno držati, razmnožavati ih i jednostavno samo uživati u ovim predivnim ciklidima jezera Tanganyika.