Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Paretroplus menarambo

Paretroplus menarambo

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Paretroplus
Vrsta: menarambo (Allgayer, 1996)

 

Ovaj ciklid pripada rodu Paretroplus, endemičnom rodu sa otoka Madagaskar. Do sada je u rodu Paretroplus znanstveno opisano 8 vrsta, a postoji još nekoliko znanstveno neopisanih. Sve vrste žive na zapadnom dijelu poluotoka osim Paretroplus polyactis-a koji živi na istočnom dijelu Madagaskara. Neke vrste (Paretroplus damii) žive i u slatkoj i u boćatoj vodi. Lokalno stanovništvo sve Paretropluse naziva imenom damba.

Paretroplus menarambo je pronađen 1992. godine u jezeru Sandrano na sjeverozapadnom dijelu Madagaskara. Otkriven je od strane Jean-Claude Nourissata i Patricka de Rhama. Oni su strastveni zaljubljenici u madagaskarske ciklide koji su otkrili i pomogli u spašavanju većine ugroženih vrsta sa ovog spektakularnog otoka.  To je bilo jedino poznato mjesto gdje je živio menarambo. Nedugo nakon toga ovaj ciklid je nestao iz jezera Sandrano. Od 1996. godine smatralo se da je Paretroplus menarambo izumro u divljini. Međutim, krajem 2006. godine dolazi iznenađujuća i lijepa vijest, Paretroplus menarambo je pronađen! Olaf Pronk i Jurg "Nero" Spassing uspjeli su uz pomoći lokalnih ribiča ući u trag i uhvatiti Paretroplus menaramba. Ciklid je pronađen u malenom jezeru blizu luke Berge, koja se nalazi u blizini jezera Sandrano. Ova sva jezera bivaju redovito poplavljena rijekom Bemarivo, pa Paretroplus menarambo u vrijeme velikih poplava ove rijeke, može prelaziti iz jezera u jezero, što je očigledno i uspio. Od lokalnih ribiča saznalo se da se menarambo nalazio i po drugim jezercima u okolici, ali izgleda da ga tamo više nema. Stoga, premda Paretroplus menarambo još postoji u svom prirodnom staništu, opasnost od njegova izumiranja u prirodi uopće nije prošla. Štoviše, prisustvo neautohtonih riba ( Tilapia, Channa maculata) sugerira da je opasnost velika i stvarna, te ukoliko se ubrzo nešto ne učini, Paretroplus menarambo će nestati i iz toga jezera.

U Sjevernoj Americi i Europi pokrenuti su uspješni programi očuvanja i uzgoja Paretroplus menaramba. Tako se ovi ciklidi uspješno razmnožavaju u vanjskim jezerima Floride i Francuske, ali i u akvarijskim uvjetima u Engleskoj (Bolton Metro Aquarium). Dugo su znanstvenici imali probleme kako ih razmnožiti, ali malo po malo slaže se mozaik oko Paretroplus menaramba i uspjeh je svake godine sve veći.

Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo

Paretroplus menarambo naraste do 25 cm. Razlike među spolovima su malene pa je jedini siguran način utvrđivanja spola pregled genitalne papile. Mužjak bi trebao imati izraženiju crvenu boju oko ruba repne peraje, kao i zašiljeniju leđnu i analnu peraju. Boja tijela varira od plavo-sive do kremasto bijele. Karakterizira ih prekrasan rep sa crvenim obrubom, koji neodoljivo podsjeća na jadransku morsku ribu pic (Diplodus puntazzo).

Za držanje ovih ciklida potreban je veliki akvarij zapremine preko 400 litara, dok je za razmnožavanje zahtijevaju mnogo veće akvarije i od po nekoliko tisuća litara. Dno akvarija treba biti prekriveno pijeskom, kamenjem i potopljenim drvećem. Tako izgleda njihovo prirodno stanište. Dok jedni uzgajivači navode kako Paretroplus menarambo uništava biljke, drugi (George J. Reclos ) ističu kako biljke ne diraju. U pogledu parametra vode nisu odviše osjetljivi, a trebali bi biti otprilike ovakvi: pH oko 7.3 - 7.8, GH 8, KH 8, temperatura vode 23 – 29°C. Uz uspostavljenu biološku filtraciju, uzgajivači koriste velike tjedne promjene vode (do 50%) kako bi razina nitrita i nitrata ostala što je moguće niža. Svejedi su, a u prirodi se većinom hrane zooplanktonom, lišćem i lukovicama biljaka, puževima i člankonošcima. U zatočeništvu ih se hrani krillom, mysis, glistama, ali prihvaćaju i svu umjetnu hranu.

Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo

Razmnožavanje Paretroplus menaramba još nije do kraja proučeno. Lokalni ribiči ističu kako se ovi ciklidi u prirodi razmnožavaju u drugoj polovici kišne sezone. U zatočeništvu se, kako navodi Aleksei Saunders, usprkos identičnim cjelogodišnjim uvjetima razmnožavaju tijekom tri mjeseca: prosinac, siječanj i veljača. Monogamni su i mrijeste se na podlozi – otvoreno leglo. Prije parenja, ribe mijenjaju boju tijela, tako da im ono posvijetli, dok vertikalne pruge potamne. Oči također drastično potamne. Ženka čisti mjesto na kojem će se odigrati parenje, a to može biti kakav ravan kamen, drvo, ali i umjetna špilja. Nakon što je mjesto spremno, ženka odlaže 10 – 15 jajašca, koja zatim mužjak oplodi. Postupak se nastavlja više puta, a leglo zna imati do 250 jajašca. Ribice se izliježu nakon otprilike 4 dana, a potrebno je još 5 – 6 dana kako bi slobodno proplivale. Valja naglasiti kako temperatura vode u akvariju mora biti 28°C kako bi se jajašca razvila i ribice izlegnule. Pri nižim temperaturama jaja ili propadnu ili je smrtnost riba izrazita (i do 100%). Za tek izlegnute mlade brinu se jednako i mužjak i ženka. Čim slobodno proplivaju, mlade ribice se mogu hraniti artemijom. Rastu relativno brzo, a nakon godinu i pol dana kad dosegnu oko 7 cm. postaju spolno aktivni.

Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo Paretroplus menarambo

 

Premda se za Paretroplus menaramba smatralo da je izumro u svom prirodnom staništu, pokazalo se da ovaj ciklid ipak još nije u potpunosti nestao sa Madagaskara. Ali, ukoliko se nastavi sa uništavanjem prirodnog okoliša i nešto ne učini sa uvezenim neautohtonim ribama, njegova sudbina, kao i sudbina ostalih madagaskarskih ciklida biti će zapečaćena. Stoga je na akvaristima cijeloga svijeta zadaća da spašene primjerke uzgoje u zatočeništvu i nadaju se kako će jednoga dana doći vrijeme za njihov povratak domovini.