Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Nimbochromis venustus

Nimbochromis

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Nimbochromis
Vrste: fuscoaeniatus (Regan, 1922)
           linni (Burgess i Axelrod, 1975)
           livingstonii (Günther, 1894)
           polystigma (Regan, 1922)
           venustus (Boulenger, 1908)

 

U rodu Nimbochromis se trenutno nalazi 5 znanstveno opisanih vrsta ciklida iz jezera Malawi. Kaligono je ime kojim ih naziva lokalno stanovništvo, što u prijevodu znači spavač. To je zbog toga što imaju nadasve neobičan i zanimljiv način dolaska do hrane. Nimbochromisi su predatori, a plijen love tako da zalegnu na dno, ponekad i postrance, praveći se mrtvi. Na taj način privlače pozornost manjih riba, koje u znatiželji dolaze pogledati što se zbiva i postaju laki plijen. Prilikom takvog načina lova, obojanost Nimbochromisa blijedi, prema žutoj boji, te se smatra da i time dodatno zbunjuju znatiželjne ciklide. Tijelo je prošarano smeđim velikim mrljama, koje tvore idealnu kamuflažu za Nimbochromise. Taj uzorak je vidljiv već i kod ribica starih samo nekoliko dana. Mužjaci u doba parenja poprimaju plavu boju kojom privlače ženke. Nakon parenja, ali i ukoliko primjete bilo kakvu moguću opasnost poprimaju nazad svoj kamuflažni uzorak.

Iako Nimbochromisi svojim izgledom mogu očarati gotovo svakog akvaristu, oni ipak nisu ciklidi za uobičajene akvarije. Već i sama njihova veličina koja nerijetko prelazi i 25 cm. predstavlja ograničavajući faktor. Dužina akvarija od 200 cm i litraža od barem 500 litara predstavlja minimum ispod kojega se ovi ciklidi ne mogu držati. Akvariji iznad 700 litara omogućuju optimalne uvjete za držanje mužjaka i nekoliko ženki. Akvarij treba imati vrlo jaku i učinkovitu filtraciju koja pruža umjereno jako strujanje. Optimalni uvjeti u akvariju su sljedeći: temperatura 23 – 28 °C, pH 7.5 – 8.6, tvrdoća 6 – 10 dH. Prilikom hranjenja mogu iskočiti iz vode, pa akvarij treba imati poklopac. Traže mnogo mjesta za sakrivanje, ali i puno otvorenog prostora za plivanje. Kombinacija stijena i Vallisneria biljaka sa pješčanim dnom, pružit će izgled akvarija sličan njihovom prirodnom staništu. Kamenje treba dobro osigurati, jer Nimbochromisi vole kopati pa loše postavljen veliki kamen može oštetiti akvarij.
Spadaju u umjereno agresivne ciklide, sa pojačanom agresijom u doba parenja. Poligamni su, pa je idealno u akvariju držati mužjaka i više ženki. Moguće ih je držati sa ciklidima slične veličine, najbolje sličnim haplokromisima. Maleni mbuna ciklidi nikako ne dolaze u obzir, jer će ukoliko su dovoljno maleni da stanu u usta Nimbochromisa ubrzo postati njihova hrana. Premda ih se smatra opasnim predatorima, oni su ipak svejedi koji se hrane gotovo svime i svačime. Tako i u akvariju uzimaju svu ponuđenu hranu. Poznati su po prežderavanju, pa treba biti vrlo pažljiv po količini hrane koja im se daje, kako ne bi oboljeli od napuhnutosti tzv. malawi bloat. Povremeno im se treba davati i hrana biljnog podrijetla. Ukoliko ih se hrani sa živim malenim ribama, budi se njihov lovački instinkt te može doći do povećane agresije.

Način razmnožavanja im je materinsko usno leglo, s time što kod nekih vrsta do oplodnje dolazi u ustima ženke, a kod drugih u gnijezdu. Mlade ribe su nakon otprilike 3 tjedna dovoljno razvijene da mogu samostalno plivati. Tada ih ženka počinje puštati iz svojih usta na kratke šetnje, ali ih i na najmanji znak opasnosti vraća nazad u svoja usta. Briga za mlade traje još nekih tjedan dana, a nakon toga ženka se odvaja od pomlatka te se male ribice moraju same nastaviti brinuti za sebe.

 

Nimbochromis fuscotaeniatus
Ne nastanjuje čitavo jezero Malawi. Nalazi ga se u južnom dijelu jezera Malawi – do otoka Namanjele, ali je viđen i znatno sjevernije kod otoka Kande. Također, živi i u satelitskom jezeru – Malombe, koje se nalazi južno od jezera Malawi. Nimbochromis fuscotaeniatus jedini od svih Nimbochromisa ne lovi plijen zalijeganjem na dno. Premda se vodi u rodu Nimbochromis, Ad Konings navodi kako ima mnogo veće sličnosti sa pripadnicima roda Tyrannochromis, pa bi u budućnosti lako mogao biti premješten. Koloracija tijela je ta koja neodoljivo podsjeća na rod Nimbochromis, ali izgleda da je ona samo adaptacija na okoliš, a ne nužno i da svaki ciklid sa takvom koloracijom treba biti smješten u rod Nimbochromis.
Žive u pličinama jezera, vrebajući plijen svojom kamuflažnom obojenošću. Vode usamljenički život, a formiraju parove samo u vrijeme parenja. Mužjaci su veći, narastu preko 25 cm., i posjeduju metalik plavu boju. Ženke su manje i zadržavaju kremastu boju tijela, kakvu imaju i mlade ribe.

Nimbochromis fuscotaeniatus Nimbochromis fuscotaeniatus Nimbochromis fuscotaeniatus

 

Nimbochromis linni
Ovaj ciklid se može pronaći duž cijelog jezera i prilično je čest stanovnik Malawi jezera. Ne postoje različite geografske varijante. Žive u kamenom habitatu na kojem nema sedimenta. Glavninu hrane predstavljaju im ciklidi kojih ima u izobilju, a to su mlade mbune. Nimbochromis linni patrolira oko kamenih gromada. Kada uoči potencijalni plijen, namjesti poziciju svoga tijela na taj način da dugačka njuška bude usmjerena prema pukotini u kojoj se nalazi žrtva. Tada se ukipi i nepomično čeka da žrtva napravi pogrešan potez. Kada znatiželjna riba napusti skrovište, Nimbochromis linni brzim otvaranjem donjeg dijela vilice jednostavno vakuumom usiše plijen.
Posjeduju smeđu kamuflažnu boju tijela, karakterističnu za Nimbochromise. Kada dođe vrijeme za parenje, mužjak gubi svoju kamuflažnu boju i poprima tamno plavu boju, dok vrh škržnog poklopca dobiva svijetlo plavu točku. Vrh leđne i analne peraje poprima narančastu ili crvenu boju. Ženka ima čitav život smeđe – sivu obojanost tijela. Mužjak je veći i može narasti preko 30 cm. dok je ženka manja. Zanimljivo je da tzv. "lažna jajašca" – narančaste točke na analnoj peraji nestaju u vrijeme parenja i kod mužjaka i kod ženke. Njih zamjenjuju bjelkaste crte i točke koje u svakom slučaju ne igraju ulogu "lažnih jajašaca".
Teritorijalni su samo u vrijeme parenja, kada mužjak štiti područje. Razmnožavaju se ili na kamenu ili u pijesku u blizini kamenja. Ženka nese jajašca i odmah ih sakuplja u svoja usta. Tada mužjak namješta svoje tijelo tako da analnom perajom prilazi ženkinim ustima. Ispušta spermu, koju ženka uzima u svoja usta i dolazi do oplodnje. Dakle, oplodnja se odvija unutar ženkinih usta. Obojanost Nimbochromis linni-a je  gotovo je identična Nimbochromis polystigmi, razlikuju se po tome što Nimbochromis linni posjeduje veće usne.

Nimbochromis linni Nimbochromis linni Nimbochromis linni

 

Nimbochromis livingstonii
Živi duž čitavog jezera Malawi, ipak mnogo je češći na njegovom južnom dijelu. Zadržava se u plićim, muljevitim predjelima, na dubinama do 15 metara, iako ih se može naći i dublje na dubinama od 30 metara. Vole se zadržavati između Vallisneria biljaka koje im pružaju sigurnost jer se teško uočavaju. Love svoj plijen kao i ostali Nimbochromis-i. Nimbochromis venustus ide i korak dalje. Kada ugleda potencijalnu hranu, liježe na bok, i zatrpava se muljem ili pijeskom. Ne zatrpa se potpuno, nego ostaje djelomično otkriven. Na taj način zainteresira mlade ribe koje znatiželjne kakve već jesu, ne mogu odoljeti i dolaze izbliza pogledati što se to čudno nalazi na dnu. Ako se dovoljno približe, Nimbochromis venustus munjevitim trzajem brzo grabi svoj plijen. Ukoliko taktika nepomičnog ležanja ne urodi plodom, ponekad pokretima peraja uskovitla pijesak kako bi i na taj način probao potaknuti znatiželju mladih riba. Kako navodi Mckaye, Nimbochromis venustus može nepomično ležati i preko 3 minute.
Mužjaci su teritorijalni i ne puštaju druge mužjake u svoje područje koje može biti dugačko i 40 metara. Mladi se mužjaci pak drže zajedno pa ih se zna vidjeti u jatima od tridesetak jedinki. Izgledom su vrlo slični Nimbochromis polystigma i Nimbochromis venustusu. Polystigma posjeduje mnoštvo malenih točkica po cijelom tijelu, dok ih kod livingstonii-a nema. Nimbochromis livingstonii je s druge strane manje izražajnijih boja od Nimbochromis venustus-a. Mužjak je veći od ženke i može narasti i preko 25 cm.
Odrasli mužjak u doba parenja poprima tamno plavu boju koja gotovo u potpunosti zasjeni njegovu kamuflažnu obojanost. Mužjak je svjestan da njegova žarka boja privlači ženke ali je istodobno i lagani mamac za potencijalne predatore. Zbog toga, čim se osjeti ugroženim brzo gubi plavu boju i vraća se svom kamuflažnom izgledu. Do parenja dolazi na pješčanom dnu koje se nalazi na rubu kamenog biotopa. Mužjak iskapa plitku rupu tanjurastog oblika u koju ženka nese jajašca u više navrata. Nakon što ženka izlegne prva jajašca, mužjak ih oplodi te ih ona skuplja u usta. Taj postupak se ponavlja više puta.

Nimbochromis livingstonii Nimbochromis livingstonii Nimbochromis livingstonii

 

Nimbochromis polystigma
Može ih se naći u cijelom jezeru Malawi. Preferiraju plitka područja, i to većinom mjesta gdje postoji biljna vegetacija. Razvili su sličan način lova kao i ostali Nimbochromisi. Kada ugledaju plijen, staju i ostaju nepomični. Boja tijela počinje blijediti, te se čini da i na taj način povećavaju radoznalost malenih riba koje ne mogu odolit izazovu. Za razliku od Nimbochromis livingstonii-a, ne zaliježu postrance na dno. U jezeru često love u parovima. Mlade ribe formiraju jata od ponekad i 50 jedinki i harače jezerom u potrazi za hranom.
Mužjaci mogu narasti do 30 cm, dok su ženke manje. Ženke i mlade ribe posjeduju smećkastu kamuflažnu boju tijela. Kada mužjak spolno sazrije (9 – 12 mjeseci) kamuflažne pjege nestaju, a tijelo poprima plavo-zelenu boju. Usnice postaju žućkaste, te se na leđnoj i analnoj peraju javljaju žuti ili crveni obrubi. Obojanost u mnogome ovisi o tome da li u blizini postoji kakav dominantan mužjak. Po izgledu su vrlo slični Nimbochromis livingstonii-u. Najuočljivija razlika je u tome što je tijelo Nimbochromis polystigma-e prošarano mnogobrojnim sitnim točkicama.
Razmnožavaju se u pijesku, gdje mužjak iskopa plitku jamu tanjurastog oblika. Postaje teritorijalan i čuva gnijezdo Ženka liježe jaja koja zatim mužjak oplođuje. Nakon toga ih ženka uzima u svoja usta gdje se nastavlja njihova inkubacija. Dakle, do oplodnje jajašca dolazi u gnijezdu. Tijekom  parenja mužjak gubi kamuflažnu obojanost tijela. Kako je izrazito plave boje, ne hrani se sve dok ne poprimi nazad svoju uobičajenu kamuflažnu obojanost.

Nimbochromis polystigma Nimbochromis polystigma Nimbochromis polystigma

 

Nimbochromis venustus
Znanstveno je opisan 1908. godine kao Haplochromis Venustus, da bi 1989. godine bio premješten u rod Nimbochromis od strane Ecclesa i Trewavasa. Nalazi ga se duž čitave obale Malawi jezera, često na dubinama većim od 15 metara. Zadržavaju se na pješčanom dnu oko kojega se nalaze velike kamene gromade. Patroliraju uz kamene procjepe u potrazi za hranom. Kada ugledaju kakvu manju ribu, ukipe se i čekaju. Tako ukipljeni mogu provesti dugo vremena. Za razliku od Nimbochromis livingstonii-a prilikom lova ne liježu postrance na pijesak. Iako nosi glas strašnog predatora, Nimbochromis venustus je oportunist i hrani se bilo čim jestivim. Tako i zooplankton čini dobar dio njegove ishrane.

Odrasli mužjaci mogu biti zlatne boje sa plavom glavom ili potpuno plavi, a u pozadini im se nazire njihova kamuflažna obojanost. Postoje značajne razlike između jedinki, ovisno o dobi, spolnoj aktivnosti i mjestu u hijerarhiji. Od nosa kreće žuta pruga i proteže se preko vrha leđne peraje. Veći su, odrasli mužjaci mogu narasti i preko 25 cm. Ženke su manje, svijetlo bež boje, a kamuflažna obojanost tijela im je izraženija sa velikim smeđima mrljama. Donja polovica analne peraje je žute boje, dok je leđna peraja svjetlija nego kod mužjaka. Mlade ribe su slične ženkama, jedino je boja tijela još svjetlija, srebrno – bijela. 
Kada mužjak izgubi svoju kamuflažnu obojanost tijela i dobije izrazitu plavu boju, došlo je vrijeme parenja. Na ravan kamen ženka liježe 60 – 120 jajašca koja zatim mužjak oplodi. Ženka ih potom uzima natrag u svoja usta i čuva oko mjesec dana. Zadnjih desetak dana ribice su se već izlegnule i slobodno plivaju. Ženka ih ispušta iz usta, ali na najmanji znak opasnosti  brzo otvara svoja usta kako bi im pružila najbolje moguće skrovište. Nakon toga ženka se prestaje brinuti za mlade ribice te su prepušteni sami sebi. U borbi za preživljavanjem pomaže im kamuflažna obojanost tijela koju imaju već od malena i to što se drže u jatu.

Nimbochromis venustus Nimbochromis venustus Nimbochromis venustus
     
Nimbochromis venustus Nimbochromis venustus Nimbochromis venustus