Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Julidochromis regani

Julidochromis regani

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Julidochromis
Vrsta: regani (Poll, 1942)

 

Julidochromis regani je najrasprostranjeniji od svih vrsta Julidochromisa. Nalazi ga se posvuda po jezeru Tanganyika, ipak najčešće na istočnim i južnim dijelovima jezera. Takva rasprostranjenost samim time znači da postoji i najviše geografskih varijanti J. regania. Ime je dobio po britanskom ihtiologu Charles Tate Reganu – direktoru Britanskog prirodoslovnog muzeja (1927 - 1938). Žive u prijelaznom habitatu uzduž pjeskovitog dna, najčešće u plitkim vodama dubine do 10 metara. Na dnu jezera nalaze se sa mnogobrojne nakupine kamenja koja omogućavaju idealno utočište za ove duguljaste ciklide. Kamenje je prekriveno algama koja pružaju utočište raznim beskralješnjacima – hrani za J. regania. Uz beskralježnjake, pojedu i priličnu količinu algi ali i spužvi u kojima se sakriva njihov plijen. Iako žive u stalnoj blizini skloništa, vole i otvorena područja. Od svih vrsta Julidochromisa odlaze najdalje prema otvorenom. Žućkasto tijelo nalik na pijesak i tamne pruge na tijelu nalik na okolno kamenje, pružaju im odličnu kamuflažu, pa ih je vrlo teško razlikovati od okoliša.

Boja tijela J. reganija  varira od žute do zlatnožute. Dužinom tijela prolaze 3 ili 4 tanke smeđe - crno pruge. U prirodi narastu čak do 30 cm. dok u zatočeništvu maksimalno do 13 cm. Najlakše ga je razlikovati od svih ostalih pripadnika Julidochromisa. Tijelo mu je izduženije od J. ornatusa. Po obliku tijela je sličan J. marlieriju, ali se razlikuju po izgledu uzorka na tijelu. Od J. reganija je dosta veći i pruge mu ne prelaze preko peraja. Pa ipak, još nije pronađena lokacija na kojoj zajedno žive J. regani i J. marlieri. Tako se ni sa stopostotnom sigurnošću ne može reći da su to dvije različite vrste.
Postoji i tamnija varijanta J. regania, kojoj su neki znanstvenici dali i status podvrste: J. regani affinis. Živi u područjima između prebivališta J. regania i J. marlieria. Ipak, Ad Konings naglašava kako njihove deblje vodoravne pruge nisu dovoljne kako bi dobili status podvrste. U jezeru je voda  bistra i vrlo bogata sa kisikom, temperature 23-27°C, tvrda je 8-20 dH i lužnata 7.8 – 9.5 pH.

Julidochromis regani Julidochromis regani Julidochromis regani

Ženka bi trebala biti veća od mužjaka ali to ne mora nužno tako i biti. Jedini siguran način određivanja spola je pregled genitalne papile koja je kod mužjaka zašiljenija. Jednostavniji način je da se ostavi 5 – 6 mladih J. ornatusa da spolno sazriju, za što je potrebno 14 – 18 mjeseci, i upare. Nakon što se par oformi, postanu agresivni i netolerantni prema pripadnicima svoje vrste, pa je ostale ribe potrebno ukloniti. Iako su najmiroljubiviji od svih ostalih Julidochromisa, ne treba ih držati sa drugim vrstama prvenstveno zbog mogućnosti neželjene hibridizacije. Prema ostalim ribama su prilično podnošljivi, jedino može doći do problema sa ribama koje također traže sigurnost unutar kamenih labirinata i onima koje žive na dnu. Zato je potrebno imati dovoljno velik akvarij kako bi sve ribe mogle zauzeti dovoljno velik prostor da jedna drugoj ne naude. Premda se za rod Julidochromis govori da je patuljasti, J. regani sigurno ne spada u tu skupinu. 75 litarski akvarij bi trebao biti minimum za jedan par J. regania, a ukoliko ih se drži sa ostalim ribama, naravno i veći.  Kao i kod ostalih vrsta Julidochromis, u akvarij je potrebno staviti što više kamenenja koje tvori mnogobrojne prolaze. Biljke nisu nužne. Ukoliko su prisutne, J. regani ih neće previše uništavati. Ipak, bolje je staviti otpornije vrste: Microsorium pteropus, Vallisneria, Anubias...

Razmnožavaju se u špilji, tijekom cijele godine, ali rijeđe od  J. transcriptusa i J. ornatusa. Legla rade svakih 4 – 5 tjedana, ali su ona zbog toga i puno veća – do 150 jajašca. Ženka odlaže jajašca u unutrašnjosti špilje na gornju plohu. Mužjak ih nakon toga oplođuje. Iz jajašca se pri temperaturi od 28°C liježu male ribe nakon 2 -3 dana. Roditelji se ne brinu izravno za svoje potomke, ali im zaštitom područja omogučuju sigurnost za opstanak.

Jedan od najljepših pripadnika ovog roda ciklida. Prilikom nabave i držanja, potrebno je pripaziti da sve jedinke dolaze iz istog geografskog područja kako ne bi došlo do neželjenih križanja.

Treba naglasiti da je jedna geografska varijanta J. regania sa sjevernog dijela jezera Tanganyika vrlo ugrožena i prijeti joj izumiranje. U blizini njihovog staništa se uzgaja pamuk i pesticidi kojima se lokalni stanovnici služe, dolaze u jezero. To djeluje pogubno na ovu populaciju. Zbog toga je još važnije da akvaristi i pomognu očuvanju ovih vrsta ciklida kako u budućnosti ne bi bilo kasno.