Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Julidochromis marlieri

Julidochromis marlieri

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Julidochromis
Vrsta: marlieri (Poll, 1956)

 

Znanstveno je opisan godine 1956. od strane Max Polla a ime je dobio po belgijskom ihtiologu G. Marlieru. Žive na mnogim mjestima u jezeru Tanganyika. Može ih se naći na sjeverozapadnom ali i na sjeverositočnom dijelu jezera. Također obitavaju i u Zambiji na južnim dijelovima jezera. Žive na dubinama od 5 – 30 metara, gdje je voda vrlo bogata sa kisikom, pH 7.8 - 9.5, temperatura 22 - 27°C. Ostaju u dubljim vodama i u potrazi za hranom se ne približavaju površini. Iako ih se zna vidjeti na otvorenom, sigurnost kamenih skrovišta im je uvijek u blizini. Oko tih kamenja J. marlieri lovi, traži skrovište, pari se i uglavnom provodi cijeli svoj život.  Repna peraja ima lepezasti oblik. Boja varira od bež prema žuto zlatnoj sa tri do četiri tamne bočne pruge. Njih presjeca pet do osam slabih poprečnih pruga, koje sve zajedno čine jedinstveni kockasti uzorak. Kao i kod ostalih Julidochromisa broj i intenzitet pruga niti kod jedne jedinke nije jednak. Peraje imaju tamnu pozadinu, pjegaste su i imaju malene žute točkice.

Po koloraciji je Julidochromis marlieri vrlo sličan J. transcriptusu, najlakše je uočiti razliku po tome što ispod oka imaju razne oznake, dok J. transcriptus ispod pruge koja prolazi sa donje strane oka nema više nikakvih oznaka. Zato i Julidochromis sa područja Katoto i Kaku koji se u akvaristici javlja pod imenom  „Gombe Transcriptus“ spada u rod marlieri. Još jedna razlika je da nemaju bijeli trbuh, a i veći su od J. transcriptusa. Po izgledu su slični J. ornatusima, a najuočljivija razlika je što J. marlieri ima primjetno veće usnice od J. ornatusa. Još nije pronađeno stanište na kojem žive zajedno J. marlieri i J. ornatus, pa se ni sa sigurnošću ne može utvrditi da su to dvije različite vrste. Najlakši način prepoznavanja je taj da J. marlieri ima okomite pruge dok ih J. ornatus nema.

Julidochromis marlieri Julidochromis marlieri Julidochromis marlieri

Mikropredatori su i hrane se najčešće malenim puževima. Biljna hrana im predstavlja značajan udio ishrane. U akvariju će prihvatiti svu ponuđenu hranu, koja mora biti kvalitetna i raznolika. Kako imaju prilično mala usta, hrane ne smije biti prevelika, jer će ju ignorirati

Kao i kod svih Julidochromisa spol im je teško odrediti. Ženke su obično veće i narastu do 14 cm. dok mužjaci ostaju manji dosižući 12 cm. Jedini siguran način je pregled genitalne papile. Ona je kod mužjaka kraća i zašiljenija, dok je ženkina duža. Kod odraslih mužjaka razvija se grba na čelu. Najjednostavniji način da bi se ribe uparile je uzeti 5- 6 mladih riba i pustiti ih da spolno sazriju (to se događa sa 14 mjeseci života). Tada se ribe same upare i ostaju zajedno cijeli svoj život. Znaju biti prilično agresivni prema ostalim pripadnicima svoje vrste, čak dotle da i ubiju slabije (agresivniji su od J. ornatusa). Zato je najbolje držati jedan par J. marlieria u akvariju veličine barem 75 litara. Tek se u puno većim akvarijima sa sigurnošću mogu držati dva ili više para. Treba paziti da J. marlieriji dolaze iz istog geografskog lokaliteta kako ne bi došlo do neželjenih križanja. Primjećeno je da su zbog neselektivnog razmnožavanja mnogi J. marlieriji izgubili prirodan izgled, izgledaju bolesno i iscrpljeno.

Kada je par spolno sazrio dolazi do mriješćenja. Spadaju u skupinu Julidochromisa koji se mrijeste rijeđe (svakih 4 -5 tjedana), ali su im zbog toga legla veća 70 – 100 jajašaca (zabilježena su i legla od 300 jajašaca). Jajašca pričvrste obično na gornju stijenku skroviša. Nakon 2 – 3 dana izlegnu se mlade ribice. Za jajašca i leglo se više brine ženka. Kada mlade ribe proplivaju roditelji ih ne pomažu direktno, ali nastavljaju štititi teritorij, povećavajući šanse mladim ribama (koje rastu prilično sporo 2 cm u 2 mjeseca) za opstanak.