Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Julidochromis

Julidochromis dickfeldi
Julidochromis dickfeldi
Julidochromis marlieri
Julidochromis marlieri
Julidochromis ornatus
Julidochromis ornatus
Julidochromis regani
Julidochromis regani
Julidochromis dickfeldi
Julidochromis transcriptus

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Julidochromis

 

Julidochromis je maleni rod endemičnih ciklida sa područja jezera Tanganyika. Tjelo im je vitko i duguljasto, a njuška šiljasta. Usta su malena ali prilagođena prikupljanju člankonožaca sa stijena, spužvi i algi. Mikropredatori su i pripadaju u skupinu insektivora, a kao i većina ciklida iz jezera Tanganyika, vole brstiti alge sa stijena. Vrlo su maleni rastom, između 7.5 cm. do 15. cm. Većina vrsta se može smatrati patuljastim ciklidima. Neobično za ciklide, kod nekih pripadnika roda Julidochromis ženke su veće od mužjaka.

Do sada je priznato i znanstveno opisano pet vrsta roda Julidochromis:

Moguće je napraviti dvije vrste podjela. Prema prvoj morofološko – evolucijskoj u prvu grupu spadaju Julidochromis regani i Julidochromis marlieri, dok u drugu spadaju Julidochromis ornatus i Julidochromis transcriptus. Julidochromis dickfeldi je negdje između, neki znanstvenici čak smatraju da pripada rodu Chalinochromis.
Druga podjela je ovisno o području u kojem obitavaju. U prvu grupu koja živi u plitkom kamenom habitatu spadaju – Julidochromis dickfeldi, Julidochromis marlieri i Julidochromis transcriptus. U drugu grupu koja živi u prijelaznom habitatu spadaju – Julidochromis regani i Julidochromis ornatus.

Teritorijalni su, i zadržavaju se cijelo vrijeme u blizini svoga skrovišta. Par metara uokolo skloništa je radijus u kojem se kreću cijeli svoj život (samo J. regani odlazi dalje). Njihova im ranjivost od grabežljivaca kada nisu u zaklonu u mnogome ograničava slobodu kretanja. Kako je voda u jezeru vrlo bistra i bogata kisikom, i u akvarijima je potrebno vodu što je više moguće zasititi sa kisikom. To posebno dolazi do izražaja pri visokim temperaturama. Temperature iznad 29°C mogu biti smrtnosne za Julidochromise, pa u slučaju velikih vrućina vodu obavezno treba obogaćivati sa kisikom. Idealna temperatura im je između 23 - 27°C. U pogledu ishrane nisu previše zahtjevni. Pripadaju u skupinu svejeda i prihvatit će gotovo svaku ponuđenu hranu, koja naravno treba biti raznovrsna i kvalitetna. Uz mesnu prehranu, treba im omogućiti i biljnu, najpoželjnije bi bilo da sami brste alge iz akvarija, jer to i inače čine u jezeru Tanganyika. I usnice su im prilagođene brštenju, pa tako mnogo vremena provode gnječeći spužve i sve hranjivo u njima. Treba se izbjegavati hrana visoke masnoće i hrana bogata proteinima sisavaca (kravlja srca).

Voda u kojoj se drže Julidochromisi treba biti optimalne kvalitete. Kao i svi ciklidi iz Tanganyike, zahtjevaju tvrdu vodu sa pH iznad 7.8 u kojoj je uspostavljen dušikov kružni tok. Na dno akvarija trebao bi se staviti pijesak, a na njega hrpe kamenja. Kamenje treba pažljivo posložiti kako bi bilo kompaktno, da kopanjem ciklida ne dođe do njegovog urušavanja i možebitnog ozljeđivanja riba ili oštećenja akvarija. U akvarij uređen sukladno Tanganyika jezeru nije potrebno stavljati biljke, jer ih u jezeru gotovo i nema (samo u plitkim zaljevima). Ukoliko se odlučite za biljke, stavite one otpornije: Vallisneria, Anubias, Microsorium pteropus, Ceratophyllum... koje će uz estetski efekt pomoći i održanju optimalne kvalitete vode. Minimalna veličina akvarija za manje vrste (Julidochromis ornatus i Julidochromis transcriptus) je 40 litara a za veće (Julidochromis regani, Julidochromis marlieri i Julidochromis dickfeldi) 75 litara, iako je naravno veći akvarij poželjniji.

Generalno gledajući, prilično ih je teško razlikovati, pogotovo stoga što postoje i različite geografske varijante Julidochromisa. Dok su mladi žive kao samci, a kada spolno sazriju žive u parovima. Prilikom držanja Julidochromisa u akvarijima, ne smije se smetnuti sa uma da je u jednom akvariju moguće imati samo jednu vrstu. U zatočeništvu je primjećeno da se Julidochromisi znaju međusobno pariti i pri tome dolazi do neželjenih hibrida. I agresija se također pojačava pa dolazi do čestih svađa među različitim vrstama Julidocromisa koja može za slabije pripadnike završiti i smrtnonosno. Zato ih je poželjno držati u zajedničkim akvarijima sa drugim vrstama ciklida. Najoptimalnije ih je držati u akvarijima uređenima po biotopu jezera Tanganyika i sa ciklidima iz toga jezera (rodovi Cyprichromis, Neolamprologus, Gnathochromis, Xenotilapia, Aulonocranus, Ectodus, Callochromis, Tropheus). Ponekad zna biti problema sa ciklidima sličnog ponašanja, ali ukoliko je akvarij dovoljno velik, i svakoj vrsti se omogući potreban prostor, problemi će se sami od sebe riješiti. 

Razlike između mužjaka i ženke su minimalne, u pravilu ih je gotovo nemoguće razlikovati po izgledu. Premda bi ženke J. marlieria i J. regania trebale biti veće od mužjaka, dok bi kod J. transcriptusa, J. dickfeldia i J ornatusa mužjaci trebali biti veći od ženki, to se nikako ne može uzeti kao pravilo. Jedini siguran način određivanja spola Julidochromis je pregled genetalnih papila riba. Za to je potrebno dosta iskustva i znanja. Najjednostavniji način određivanja spola je pustiti da se majka priroda uzme stvari u svoje ruke. Potrebno je uzeti više mladih jedinki i omogučiti im zajedničko odrastanje i spolno sazrijevanje, koje nastupa između 12 – 18 mjeseca života. Kada ribe spolno sazriju, same između sebe formiraju parove. Tada ih treba odvojiti, jer kod većine Julidochromisa dolazi do međusobne netrpeljivosti i iskazivanja velike agresije prema pripadnicima svoje vrste.

Monogamni su, a način mriještenja im je leglo u špilji. Julidochromisi su zasada jedini ciklidi kod kojih je sa sigurnošću utvrđeno da formirani par čitav svoj život ostaje zajedno. Jedan od glavnih razloga je taj što svaka jedinka ima specifičan izgled, pa ih je zbog toga bilo lakše i kontrolirati. Međutim, znanstvenici (Lewis, 1975; Doyle, 1978) su došli do zaključka da parovi prvenstveno ostaju zajedno zbog zaštite skrovišta, a ne zbog parenja. Kada je par formiran, ne treba više premještati unutarnju dekoraciju akvarija. Time se mogu razoriti nevidljive granice koje ribe međusobno uspostave i do prekida veze Julidochromisa, koja često može završiti i ubijanjem potčinjene jedinke. Primjećeno je da i izmjena značajne količine vode može dovesti do raskida formiranih parova. Zbog toga je najbolje jednom uspostavljen i formiran par pustiti na miru, bez prevelikih i iznenadnih promjena, kako bi se uklonio rizik iznenadnog stresa.  

Svi Julidochromisi se mrijeste tzv. leglom u špilji, a ženka obično odlaže jajašca na gornju stranicu skrovišta, nakon čega ih mužjak oplođuje. Postoje međutim i neke razlike. J. transcriputsi i  J. ornatusi se mrijeste svaka 2 tjedna, dok se ostale tri vrste Julidochromisa mrijeste svakih 4 - 5 tjedana. Kod češćih mriješćenja u leglu je između 5- 20 jajašca, dok u rijeđim mriješćenjima u leglu obično ima između 50 – 100 jajašca. Dok je ženka u špilji i čuva jajašca, mužjak čuva područje ispred špilje.

Julidochromisi imaju vrlo zanimljiv način čuvanja potomaka. Naime, za mlade ribice se uz roditelje koji ih čuvaju, brinu i njihova starija braća i sestre iz prijašnjih legla. I nakon što se izlegu, mlade ribice ostaju u gnijezdu. Roditelji ne čuvaju direktno potomke, nego brane svoj teritorij, ali im na taj način pomažu od nasrtaja ostalih predatora.

Pročitajte više o pojedinim vrstama iz roda Julidochromis: