Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Heros efasciatus

Heros

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Heros

 

U rodu Heros nalaze se veliki južnoamerički ciklidi. Klasifikacija ovog roda nije završena tako da se javljaju mnoga pitanja i dvojbe. Čini se da se ciklid koji je najzastupljeniji i najrašireniji u akvaristici dugo vremena vodio pod pogrešnim nazivom Heros severus, dok bi pravi naziv trebao biti Heros efasciatus. Navest ćemo noviju podjelu Inga Schindlera koji je ove ciklide razvrstao prema građi kostiju.
Dakle, prema njemu rod Heros dijeli se:

  • Heros notatus kompleks:
    Heros efasciatus (Heckel, 1840)  - Amazona
    Heros notatus (Jardine, 1843) - Essequibo, Guyana
    Heros appendiculatus (Castelnau, 1855) - Gornja Amazona, Peru
  • Heros severus kompleks:
    Heros severus (Heckel, 1840) - Orinoco, Gornji Rio Negro
  • Neraspoređena vrsta:
    Heros spurius (Heckel, 1840) - Rio Guapore
Prema najnovijim podacima i istraživanjima, ciklid koji se često javlja u akvaristici nije Heros severus, već Heros efasciatus. Heros severus je u biti vrlo rijedak ciklid u akvaristici, te se o njemu i ne zna previše. Za razliku od ostalih Herosa, Heros severus se razmnožava usnim leglom. Mi ćemo se malo više zadržati na ribi koja je česta u akvaristici, dakle po sadašnjim saznanjima to je ciklid Heros efasciatus. Ovo su ribe elipsastog oblika, na neki način slične diskusima, ali dosta izduženije od njih. Oči su im karakteristične crvene, a usta naspram tijela vrlo malena. Preko tijela se proteže 7 – 8 okomitih pruga koje sa odrastanjem riba gube intenzitet. Jedino zadnja pruga, koja se nalazi prije repne peraje, ostaje tamna i naglašena.
Postoji više varijanti ovih riba. Jedne su geografske varijante, i to su:
  • Heros efasciatus
  • Heros efasciatus (Rio Negro)  
  • Heros efasciatus (Turquoise)  
  • Heros efasciatus (Ucayali)

Druge su akvarijske, nastale križanjem i to su:

  • Zlatna varijanta Herosa
  • Albino varijanta Herosa

Kod križanaca se nećemo previše zadržavati, jer preferiramo ciklide iz prirodnog habitata, samo ćemo naglasiti da zlatna varijanta ima crne oči, za razliku od albino varijante. Također, postoji još jedan križanac čest u akvaristici. Nastaje križanjem Heros efasciatusa i Amphilophus citrinellusa ili Amphilophus labiatusa – nosi naziv papagaj ciklid. U prirodi su najčešće smeđkasto – zelene boje, dok ponekad znaju imati i karakterističnu tirkiznu boju. Razlike između mužjaka i ženke su vrlo malene, pa je jedini siguran način određivanja spola pregled genitalnih papila. Jednake su veličine – narastu do 30 cm. Mužjak bi trebao imati duže i zašiljenije peraje kao i plave markacije po glavi, dok bi ženka trebala biti nešto bljeđa. Ali to može i ne mora biti tako.

Heros efasciatus (Rio Negro) Heros efasciatus (Turquoise) Heros efasciatus (Ucayali)
     
Heros efasciatus (gold) Heros notatus Heros notatus

Akvarij u kojem će se držati Herosi treba biti dugačak barem 120 cm., i ne smije biti nizak – barem 50 cm. - jer su ovi ciklidi prilično „visoki“. Parametri vode u akvariju bi trebali biti sljedeći: pH (6.0 – 7.5), tvrdoća oko 5 dH i temperatura vode 23 – 28°C. Herosi su prilično plašljivi ciklidi, pa im se mora omogućiti dosta mjesta za povlačenje i siguran bijeg. Razno korijenje koje će im simulirati prirodni habitat (većinom žive u dubokim i mirnim vodama u kojima je potopljeno drveće i korijenje) pružit će im i sigurno sklonište kad se osjete ugroženi. Uz to će i pomoći održavanju kisele vode. Zbog toga je najbolje u akvarij staviti kamene gromade prošarane sa dosta korijenja i drveća. Podloga ne bi smjela biti vapnenačkog porijekla, jer će povećati pH i tvrdoću vode u akvariju. Biljke u akvariju nisu baš dobrodošle jer će ih Herosi sa užitkom pojesti. Jedine biljke koje Herosi manje jedu su Cryptocoryne. Vrlo vjerojatno imaju loš okus. Premda su u prirodi većinom biljojedi, u akvariju će jesti bilo koju ponuđenu hranu. Ipak, treba izbjegavati hranu bogatu proteinima sisavaca (kravlje srce).
Moguće ih je držati sa ostalim srednjim i velikim ciklidima koji nisu preagresivni. Dakle, rodovi: Geophagus, Satanoperca, kao i vrste: Astronotus ocellatus, Thorichthys meeki, Archocentrus nigrofasciatus, bi trebali biti ciklidi koji mogu dijeliti zajednički akvarij sa Herosima. Malene ciklide kao i druge manje ribe treba izbjegavati jer će postati njihovom hranom. Agresivniji ciklidi, kao Nandopsis octofasciatum i Aequidens rivulatus bi mogli biti prenapasni za Herose, pa je bolje ne miješati ih. Ali kao i kod svih ciklida, dok ne probate nećete znati, jer svaki ciklid je jedinstven i pravilo koje se nalazi u literaturi i ne mora biti ispravno.

Da bi se Herosi razmnožavali potrebno je imati kompatibilan par. Najjednostavniji način za to je da se puste mlade ribe da zajedno odrastu i formiraju parove. Ali kako to u većini slučajeva nije slučaj, može doći do problema. Ukoliko se u akvariju mužjak i ženka Herosa iz nekog razloga ne podnose i ne formiraju par, to može biti prilično stresno, pa agresivnija i dominantnija riba (najčešće mužjak) može podčinjenog partnera i ubiti. Kada je par formiran i spolno sazrio dolazi do predigre koja često završava sa međusobnim hvatanjem za usnice. Ribe se snažno uhvate za usnice i međusobno tresu, isprobavajući snagu partnera. Česte su i ozljede koje većinom nisu opasne i brzo zarastaju. Zbog toga je od velike važnosti da se u akvariju nalazi  tzv. riba meta, na kojoj će Heros ispoljiti dio svoje agresije a neće joj naškoditi. Silver dollari predstavljaju idealne ribe za to.

Razmnožavaju se na ravnoj površini, najčešće kakvom kamenu kojeg dobro očiste. Lagano povećanje temperature vode u akvariju može pomoći da par počne sa razmnožavanjem. Naime, u prirodi do parenja dolazi u sezoni klimatskih promjena kada dolazi do povećanja temperature vode. Ženka polaže do 1000 jajašca koje zatim mužjak oplodi. Za jajašca se brinu i mužjak i ženka, tjerajući moguće uljeze. Oplođena jaja su smeđkaste dok su neoplođena bijele boje. Nakon 3 – 5 dana izlegnu se malene ribe koje roditelji premještaju u prethodno iskopane rupe. Uzgajivači naglašavaju da je potrebno dosta pokušaja neiskusnog para Herosa kako bi uspjeli u podizanju svojega legla. Navode da  10 – 20 početnih neuspjelih legla nije ništa neuobičajeno, ali da na kraju par uspije u svom naumu i mlade ribice prežive. Ukoliko se pak iz oplođenih jajašca ne izlegnu malene ribice, vrlo vjerojatan uzrok tome je pretvrda i lužnata voda. Za uzgoj Herosa potrebna je mekana i kisela voda.

 

Kakvo god bilo ispravno znanstveno ime Herosa, oni i dalje plijene pažnju ljubitelja ciklida. Iako ne spadaju u najatraktivnije ciklide, njihova osobnost je ono što ih izdvaja. Vežu se uz vlasnike i može ih se naviknuti na hranjenje iz ruku. Ne preporučuju se akvaristima početnicima, ali oni malo iskusniji sa dovoljno velikim akvarijem neće zažaliti ukoliko se odluče za ove južnoameričke ciklide.