Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Eretmodus (Goby)

Eretmodus cyanostictusRazred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Eretmodus
        Tanganicodus
        Spathodus
Vrste: E. cyanostictus (Boulenger 1898)
          T. irsacae (Poll 1950)
          S. erythrodon (Boulenger 1901), S. marlieri (Poll 1950)

 

Ovo je skupina malenih, patuljastih Tanganyika ciklida koji se uobičajeno nazivaju istim imenom - ciklidi glavoči - zbog njihove sličnosti sa dobro poznatim morskim ribama, koje provode dane ležeći na dnu. Javlja se i naziv ciklidi klauni. Međusobno su vrlo slični, a najveće razlike su u sistemu razmještaja zubiju. Najnovija DNA istraživanja upućuju na to kako svi pripadaju istome rodu pa se u skorijoj budućnosti može očekivati da budu smješteni u rod Eretmodus, jer je on najstariji. Žive uz samu obalu jezera, u plićinama do tri metra dubine, a najčešće čak i na dubinama manjima od jednoga metra, gdje je voda vrlo turbulentna i izrazito bogata kisikom. Površina jezera je vrlo nemirna, valovi se razbijaju o obalu i rade jake turbulencije. Kako bi uspjeli opstati na tako negostoljubivom terenu, goby ciklidi su se morali prilagoditi tom okolišu i razviti različite načine prilagodbe. Glavna prilagodba je u reduciranom plivajućem mjehuru. Kada bi imali normalno razvijen plivajući mjehur, bili bi previše plovni i ne bi mogli odoljevati uzburkanosti vode. Uz to, prsna i trbušna peraja su im vrlo razvijene i snažne, što im pomaže da se održavaju pri dnu u nemirnom okolišu.

Plićak kamenite obale stanište je goby ciklida

Budući da žive u takvim negostoljubivim uvjetima, prilično su sigurni od predatora u jezeru. Ali zato postoji jedan drugi problem, a to su ptice kojih ima mnogo oko jezera. I tu su se ovi maleni ciklidi uspjeli prilagoditi. Boja tijela im se stapa sa okolišem i iz zraka ih je vrlo teško za primjetiti. Leđne peraje su im uz to pune kostiju, te se i na taj način brane od ptica.

Hrane se algama koje rastu na kamenju, ali i mnogobrojnim malim životinjicama koje žive na algama. Maleni račići, insekti, razne larve i crvići mnogim vrstama predstavljaju siguran i poželjan plijen. Iako im je probavni trakt vrlo dugačak (2 - 3 dužine njihovog tijela) ostali biljojedi u jezeru Tanganyika imaju mnogo duža crijeva, što dovodi do zaključka da pripadaju u grupu svejeda kojima je biljna hrana češća.

Razlike između mužjaka i ženke gotovo da i nema. Mužjak bi trebao biti nešto veći i tanji, ali to nije siguran pokazatelj. Jedini siguran način je vizualni pregled genitalnih papila. Većinom su monogamni i formirani parovi ostaju dugo vremena zajedno, ponekad i čitav život, što je neuobičajeno budući da svi ovi ciklidi prakticiraju usno leglo. Samo kod Spathodus marlieria javlja se uobičajeno materinsko usno leglo (izgleda i kod Eretmodus cyanostictusa iz sjevernog dijela jezera što bi značilo da je to različita vrsta od E. cyanostictusa iz juga jezera). što je prilično neobično za usna legla. Ostali pripadnici prakticiraju muško-žensko usno leglo. Mužjak ispušta spermu na ravni vodoravni kamen. Nakon toga dolazi ženka i ispušta jajašca 20 - 30 komada. Mužjak opet ispušta spermu, te ženka sakuplja jajašca u usta. Čuva ih sljedećih 10 - 12 dana, nakon kojih ženka ispušta larve ribica, a mužjak ih pažljivo sakuplja u svoja usta. On zatim preuzima ulogu čuvara dok se ribice skroz ne razviju, sljedećih 7 - 10 dana. Cijelo to vrijeme mužjak i ženka ostaju zajedno, čuvajući jedan drugoga. Kod Spathodus marlieria javlja se tipično materinsko usno leglo gdje cjelokupnu brigu za očuvanje jajašca na sebe preuzima ženka, dok mužjak nakon oplodnje ne brine ni za ženku ni za obranu teritorija.

U zatočeništvu im se akvarij treba urediti tako da na dnu imaju dovoljno mjesta da se mogu ugodno osjećati i ne ulaziti u prevelike konflikte. Voda - tvrda, pH - visok, temperatura 26-28°C, pijesak na dno, mnoštvo kamenja i prolaza, sve ono što je potrebno i za druge Tanganyika ciklide. Uz to je poželjna i jaka filtracija koja će omogućiti obogačivanje vode sa kisikom. Može ih se držati sa Tropheusima, Cyprichromisima, Ophthalmotilapiama, ili Cyathopharynixima. Najbolje je držati samo jednu vrstu ovih malih ciklida, jer je primjećeno da u akvarijskim uvjetima znaju biti agresivni prema ostalim vrstama ciklida glavoča.

Eretmodus cyanostictus (Boulenger, 1898)
Žive gusto oko cijelog jezera Tanganyika. Jedino Eretmodus cyanostictusi žive u južnim dijelovima jezera, dok u sjevernom dijelu jezera žive i ostali pripadnici ciklida glavoča. Postoji više geografskih varijanata ove ribe, čak postoji sumnja da su sjeverni i južni rođaci u stvari dvije različite vrste. Žive većinom u parovima, iako ih se može naći i u velikim skupinama. Hrane se gotovo isključivo algama i vrsni su majstori prilikom brštenja kamenja. Narastu do 9 cm, u akvarijima do 10 cm. Jednom paru je u akvariju potrebno 50 - 60 cm. prostora pri dnu, kako bi mogli uspostaviti svoj teritorij.

Eretmodus cyanostictus Eretmodus cyanostictus Eretmodus cyanostictus

Tanganicodus irsacae (Poll, 1950)
Najmanji pripadnik ovih ciklida, naraste do 6.5 cm, dok su ženke i manje. Vrlo je sličan Spathodus erythrodonu. Ima posebno prilagođen i izdužen prednji zub koji mu služi za izvlačenje malenih račića i larvi komaraca iz mnogobrojnih sičušnih skrovišta. Ishrana hranom životinjskog porijekla predstavlja mu dodatni izvor hranjivih tvari, premda se često hrani i algama. Žive u sjevernom djelu jezera Tanganyika i populacija im je prilično raširena.

Tanganicodus irsacae Tanganicodus irsacae Tanganicodus irsacae

Spathodus erythrodon (Boulenger, 1900)
Vrlo je sličan Eretmodus cyanostictusu i može ih se razlikovati samo po razlikama u sistemu razmještaja zubiju. Hrane se pretežno algama, a narastu do 7.5 cm.. Žive u sjevernom dijelu jezera, a populacija im je poprilično raštrakana. Ne mogu plivati normalno, ali im je zato repna peraja vrlo snažna i omogućuje micanje malim skokovima. U akvarijima su relativno agresivni, najpoželjnije je imati jedan par ovih riba u akvariju većem od sto litara.

Spathodus erythrodon Spathodus erythrodon Spathodus erythrodon

Spathodus marlieri (Poll, 1950)
Najveći pripadnik ciklida klauna, naraste do 10 cm. Veći je od ženke, i na čelu mu izraste veća i izraženija kvrga. Živi većinom na sjevernom dijelu jezera i za razliku od ostalih, ne zadržava se isključivo na dnu (ni nema svoj teritorij), nego često i dobro pliva iznad dna. Hrani se algama i malenim bezkralješnjacima. Jedino Spathodus marlieri prakticira materinsko usno leglo, pa je i po tome različit od ostalih. Ima reputaciju agresivne ribe koja ne tolerira druge vrste u akvariju.

Spathodus marlieri Spathodus marlieri Spathodus marlieri