Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Cyphotilapia gibberosa

Cyphotilapia frontosa

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Cyphotilapia
Vrste: frontosa (Boulenger, 1906)
          gibberosa (Takashi i Nakaya, 2003)

          

Ime Cyphotilapia dolazi od grčkog Cypho – grba, Tilapia (na lokalnom domorodačkom jeziku) – riba i latinskog Frontosa - sa velikim čelom. Znanstveno je opisana 1906. godine od strane Boulengera i to pod imenom Paratilapia frontosa. Nakon još par promjena Regan joj 1920. godine daje ime Cyphotilapia frontosa. Cyphotilapia spada među najljepše i svakako najelegantnije pripadnike porodice ciklida. Rod Cyphotilapia je endemičan i nalazi se samo u jezeru Tanganyika. U prošlosti su se sve ribe iz ovoga roda vodile pod nazivom frontosa, međutim to više nije tako. 2003. godine japanski znanstvenici Takashi i Nakaya, izvršili su reviziju roda i imenovali novu vrstu gibberosa. Tako se po novoj klasifikaciji pod vrstom gibberosa, vode sve Cyphotilapie koje žive u južnim područjima jezera (od mjesta Myako na istočnoj obali pa do mjesta Kilewa Bay na zapadnoj obali). Glavna karakteristika koja ih odvaja od bliskih rođaka sa sjevernog djela jezera je postojanje 6 poprečnih pruga. U sjevernom dijelu jezera također žive Cyphotilapie sa šest pruga, koje se za sada vode kao vrsta frontosa, iako ih mnogi nazivaju i Cyphotilapia sp. "North". Vrlo je vjerojatno kako će u bliskoj budućnosti ove Cyphotiliapie biti premještene u novu, zasebnu vrstu. Dakle, rod Cyphotilapia trenutno se sastoji od dvije vrste: frontosa i gibberosa. Svaka vrsta posjeduje više geografskih varijanti. One su sljedeće:

Cyphotilapia frontosa

  • Varijanta Burundi – također se vodi i pod nazivom Cyphotilapia sp. "North". Najčešća frontosa u akvaristici. Posjeduje 6 poprečnih pruga. Karakterizira ih to što je prva pruga koja prolazi preko oka tanka, dugačka i jasno određena. Odrasli mužjaci imaju vrlo izraženu grbu na čelu. Lice ribe kao i njezine peraje nemaju toliko izraženu plavu boju. Žive na području Burundija kao i sjevernog Konga. Mjesta sakupljanja: Burundi, Zaire North.
  • Varijanta Kavala – vrlo slična Burundi varijanti, također posjeduje 6 pruga. Razlikuje se po leđnoj peraji, koja ima žućkasti sjaj, ili se prelijeva u duginim bojama. Bijela boja na tijelu ribe je izrazito sjajna. Mjesto sakupljanja: Kavala.
  • Varijanta Kigoma – ovo je varijanta koja će vjerojatno u budućnosti ostati kao jedini pripadnik vrste frontosa. Posjeduje 7 poprečnih pruga. Karakterizira ih žućkasta obojenost leđne peraje, kao i to što je prva pruga vrlo široka te neodoljivo podsjeća na crnu mrlju. Mjesta sakupljanja: Kigoma, Bangwe/Boulomboro.
  • Varijanta Karilani – također je vrlo slična Burundi varijanti. Razlikuje se po tome što im je po tijelu jače naglašena plava boja, a leđna peraja je zlatne boje. Mjesta sakupljanja: Karilani i Bulu Point.
Cyphotilapia frontosa Cyphotilapia frontosa Cyphotilapia frontosa
Cyphotilapia frontosa "Burundi" Cyphotilapia frontosa "Kigoma" Cyphotilapia frontosa "Kigoma"
Cyphotilapia frontosa Cyphotilapia frontosa Cyphotilapia frontosa
Cyphotilapia frontosa "Burundi" Cyphotilapia frontosa "Kavala" Cyphotilapia frontosa "Karilani"

Cyphotilapia gibberosa

  • Varijanta Mpimbwe – otkrivena 1992. godine. To je najaktivnija od svih Cyphotilapia, nije povučena kao mnoge ostale Cyphotilapie, štoviše vrlo je znatiželjna i radoznala. Bez problema uzima hranu iz ruku, te je stoga postala hit među akvaristima. Smatraju je tropheusom među Cyphotilapiama. Plava boja je jako naglašena. Prva pruga se pruža od vilice do oka, te se iznad očiju uvija. Mjesta sakupljanja: Mpimbwe, Mabilili, Kipili, Ikola, Kasanga, Kantalamba.
  • Varijanta Zair – otkrivena 1990 godine. Posjeduje najnaglašeniju plavu boju, stoga je vrlo atraktivna. Pruge su vrlo tamne. Grba na čelu ovih riba nije toliko izražena kao kod drugih Cyphotilapia. Prva pruga im se uvija između očiju, ali se ne spušta puno ispod očiju. Žive vrlo duboko, na dubinama 35 – 55 metara. U zatočeništvu, ženke teško uspijevaju uspješno nositi jajašca. Mjesta sakupljanja: Kitumba, Kapampa, Moba, Tembwe, Moliro.
  • Varijanta Zambia – tijelo im nije toliko plavo obojano kao varijantama Zair i Mpimbwe. Zato je lice plave boje te stoga nose naziv „plavo lice“. Mjesta sakupljanja:Nangu, Sumbu, Chaitika, Isanga, Bismark, Samazi.
Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa
Cyphotilapia gibberosa "Mpimbwe" Mpimbwe Cyphotilapia gibberosa "Zair" Kitumba Cyphotilapia gibberosa "Zambia" Samazi
Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa
Cyphotilapia gibberosa "Mpimbwe" Ikola Cyphotilapia gibberosa "Zair" Moba Cyphotilapia gibberosa "Zambia" Samazi
Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa Cyphotilapia gibberosa
Cyphotilapia gibberosa "Mpimbwe" Kantalamba Cyphotilapia gibberosa "Zair" Kapamba Cyphotilapia gibberosa "Zambia" Bismark

 

Cyphotilapie u prirodi žive na dubinama od 10 – 70 metara (nađene su i dublje, ali i na dubinama od 5 metara), u velikim jatima. Lokalni stanovnici ih upotrebljavaju za prehranu. Spadaju u predatore i hrane se većinom ribama, također ciklidima - Cyprichromisima. Budući da su Cyphotilapie prilično velike i trome, dugo vremena se nije znalo kako uspijevaju uloviti malene i brze ribe. Ustanovljeno je da se one bude puno prije drugih riba, što im je velika prednost, jer ne trebaju trošiti velike količine energije da bi došli do hrane. Uz to, pretražuju pjeskovito dno tako da donjom usnicom ruju pijesak tražeći plijen.

Budući da su Cyphotilapia velike ribe koje u prirodi dosežu veličinu i do 35 cm, nije ih moguće držati u malenim akvarijima. Najbolje će se osjećati i prikazivati najprirodnije ponašanje u velikim akvarijima (700 litara i više) u kojima može obitavati cijelo jato. U njemu može biti i više mužjaka, što nije baš tipično za takve velike ciklide. Budući da si većina akvarista ne može priuštiti tako veliki akvarij, odlučuju se za manji (400 litara) u koji se maksimalno može nastaniti jedan mužjak i 4 ženke.
Cyphotilapie su vrlo miroljubive ribe, tako da treba paziti da u njihov akvarij ne dođu neke preagresivne vrste ciklida, jer bi to za njih moglo završiti pogubno. Vodu u akvariju treba pripremiti tako da bude što sličnija uvjetima koji vladaju u Tanganyika jezeru. Voda neka bude tvrda i alkalna, sa temperaturom između 24°C - 26°C. Kao podloga ide obavezno fini pijesak, jer Cyphotilapie vole puno kopati. Najpoželjnije je akvarij napuniti sa velikim kamenjem i formirati razne pećine. Pri tome treba paziti da kamenje bude stabilno, kako ne bi došlo do njegovog urušavanja i možebitnog oštećenja akvarija. Biljke je potrebno pričvrstiti, privezati za kamenje, jer će se tako dobiti mnogo ljepši ugođaj, ribama će sigurno biti draže, a i kvaliteta vode će se lakše održavati. Budući da ove ribe žive u dubinama gdje svijetlo slabo dopire, najbolje se osjećaju u akvarijima sa slabim, prigušenim svijetlom. Hraniti ih treba pretežno mesom: ribom (po mogućnosti živom), crvima, račićima, kravljim srcem... Odrasle ribe ne treba hraniti svaki dan, najbolje je 3 – 5 puta tjedno.

Cyphotilapia frontosa (mlada riba) Cyphotilapia frontosa (mlade ribe) Cyphotilapia frontosa (odrasla riba)

Slično kao kod tropheusa (bloat), kod Cyphotilapia se također javlja jedna misteriozna bolest. To je bolest tzv. plutanja "floating". Do danas nije sa sigurnošću utvrđeno što ju uzrokuje. Postoji više različitih teorija, ali niti jedna do kraja ne rješava ovu misteriju. Iz nekoga razloga dolazi do napuhnutosti plivajućeg mjehura i ribe ne mogu održavati neutralnu plovnost. Imaju problema sa zaranjanjem i ostaju pri površini. U težim slučajevima, leđna peraja se nalazi izvan vode, ribu zahvaća gljivično oboljenje te naposljetku umire. Neke varijante Cyphotilapia lakše obolijevaju od bolesti plutanja (Mpimbwe, Zair), dok je kod drugih ta bolest mnogo rjeđa (Burundi). Zbog toga mnogi smatraju kako bolest uzrokuje vađenje riba iz dubina. Naime, Mpimbwe žive u vrlo dubokim vodama te je prilikom njihova transporta do površine ribama potrebno napraviti dekompresiju. Ukoliko se ribe na nepravilan način vade iz dubine, zbog velikog promjena tlaka dolazi do oticanja plivajućeg mjehura što dovodi do njegovoj trajnog oštećenja koje kasnije dovodi do "floatinga" ili u težim slučajevima do trenutne smrti. Kako Burundi varijanta živi u puno plićim vodama, za njih dekompresija nije potrebna pa po toj teoriji one i ne obolijevaju od bolesti plutanja. Ali i mnoge uzgojene Cyphotilapie obolijevaju.
Druga teorija kaže da je to zbog toga što se nagutaju zraka prilikom hranjenja. Ovi ciklidi jedu u dubini i nikad ne izlaze na površinu. U akvariju prilikom hranjenja gutaju zrak sa površine. Taj zrak ostaje u njihovom tijelu (neki kažu probavnom traktu) i onemogućava im normalan zaron. Mpimbwe spadaju u ekstremno aktivne Cyphotilapie. Njihovo hranjenje predstavlja užitak, ali na taj način one i progutaju najviše zraka. Zbog toga se preporuča da se Cyphotilapie hrane sa hranom koja ne pluta, iako postoje mnogobrojni uzgajivači koji hrane svoje Cyphotilapie sa plutajućom hranom i one nikada nisu oboljele. Treća teorija smatra da više faktora dovodi do oboljenja. Stres riba, hranjenje plutajućom hranom, neodgovarajuća filtracija, premalen akvarij, preobilno hranjenje...

Bilo kako bilo, bolest je prisutna i vrlo ozbiljna. Ribe koje jednom obole imaju intenciju da opet obolijevaju. Kod jednih je to rjeđe, kod drugih češće, ali ako jednom obole, vjerojatno je da će oboljeti opet. Bolest se pokušava liječiti prestankom hranjenja riba i pokušajem smanjivanja stresa (ugašeno svijetlo u akvariju, redovna izmjena dijela vode). U većini slučajeva nakon tjedan – dva, riba se oporavi. Kao laksativi, koriste se grašak i epsom sol (magnezij sulfat) – koji se stavlja otopljen u akvarijskoj vodi u omjeru 1 čajna žličica na 40 litara vode. U krajnjem slučaju, ako ništa ne pomaže, postoji poseban način, a to je zabijanje vrha igle u plivajući mjehur, čime se omogućuje da uhvaćeni zrak izađe van. To je vrlo opasan manevar, koji se primjenjuje kada ništa drugo ne preostaje. Potrebno ga je izbjegavati pod svaku cijenu, pogotovo stoga što riba koja jednom oboli vjerojatno će opet oboljeti.

Razlika između urogenitalne papile kod mužjaka (GP) i  ženke (OV). A je anus ribe.Odrediti spol Cyphotilapiama nije nimalo lagan posao. Mužjaci bi trebali imati veću grbu na glavi i općenito biti robusniji, ali to nije uvijek tako. Jedini siguran način utvrđivanja spola je fizički uzeti ribu i pregledati njezino genitalno područje. Spolno sazrijevaju kroz 3 – 4 godine. Cyphotilapia se razmnožavaju tzv. otvorenom poligamijom i imaju materinsko usno leglo. Za razliku od drugih vrsta ciklida, kod frontosa prilikom parenja ne dolazi do promjena u ponašanju, a i koloracija riba ostaje ista. Mužjak u pijesku izdubi rupu u koju položi sjeme. Nakon njega dolazi ženka i polaže jaja. Taj postupak se ponavlja više puta, a u međuvremenu ženka skuplja jajašca u usta. Nakon završenog parenja, ženka se povlači u zaklon. Ribice se iz jajašca izliježu nakon 3 – 4 dana, ali ih ženka zadržava u ustima otprilike 4 tjedna. Broj mladih ribica kreće se između 20 – 50 ponekada i više. Kada ženka ispusti mlade, oni su već prilično veliki 10 – 15 mm. Spremni su uzimati infusoriu, artemije i napreduju vrlo brzo, ali ih je potrebno odvojiti od roditelja, da ne bi postali njihov plijen.
Mnogi profesionalni uzgajivači vade tek oplođena jajašca iz ženkinih ustiju i nastavljaju njihov uzgoj u posebnim inkubatorima. To su malene plastične tube spojene sa pumpom za zrak, ili protokom vode, koji konstantno lagano miče jajašca i drži ih u pokretu, snabdijevajući ih kisikom. 

Veličina riba je jedini ograničavajući faktor ovih predivnih ciklida. Ali ako imate mjesta za veliki akvarij, Cyphotilapie će vam se odužiti svojom ljepotom, elegancijom i neponovljivim ponašanjem.