Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Astatotilapia nubila

Astatotilapia nubila

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Astatotilapia
Vrsta: nubila (Boulengera, 1906)

 

Astatotilapia nubila je znanstveno opisana već 1906. godine od strane Boulengera, čime spada među neke od prvih otkrivenih ciklida jezera Victoria. U prošlosti je bila klasificirana pod imenom Haplochromis nubilus i Tilapia nubila. Smatra se da je od Astatotilapia nubile ili pak njenog bliskog predaka, nastala cjelokupna ostala populacija ciklida jezera Victoria. Ovaj ciklid nije endemičan u jezeru Victoria, već ga se nalazi i u okolnim jezerima (jezera Edward, George, Kachira, Navakali, Kijanebalola, Kyoga i Nabugabo), rijekama i močvarama. Neka od tih jezera niti ne pripadaju bazenu jezera Victoria, pa stoga Astatotilapia nubili niti ne prijeti neposredna opasnost od izumiranja kao što je to sa ostalim ciklidima koji žive isključivo u jezeru Victoria.
Ističu se po još jednoj posebnosti. Njihovi zubi i čeljust nisu specijalizirani za neku isključivu vrstu prehrane, kao što je to slučaj sa ostalim ciklidima ovog jezera. Premda se vodi kao insektivor, Astatotilapia nubila je izrazito prilagodljiv ciklid, tzv. oportunist koji se prilagođava nastalim situacijama i uzima bilo koju vrstu hrane bilo gdje da je pronađe. Takav način prehrane omogućio je Astatotilapia nubili da se raširi po cijelom jezeru Victoria. Nalaze se gotovo svugdje, doduše ne uvijek u velikom broju, (najčešće u plitkim vodama blizu obale), hraneći se pored ostalih vrsta ciklida koji se nalaze na tom dijelu jezera.

Astatotilapia nubila Astatotilapia nubila Astatotilapia nubila

Mužjak naraste do 9 cm. dok je ženka puno manja i naraste oko 6 cm. U akvarijima ovi ciklidi mogu narasti i veći, do 12 cm. Mužjaci posjeduju izrazitu i unikatnu obojanost tijela. Ono je tamno plave do potpuno crne boje, sa izrazito crvenim dijelovima leđne, repne i analne peraje. Mužjak ima sposobnost da brzo promjeni boju tijela, pa za tren može izgledati kao neka potpuno druga riba. Obojanost je najizraženija u doba parenja. Ženke su puno neuglednije, sivo-smeđe boje osjenčane zelenkastom bojom. Kod držanja ciklida iz jezera Victoria u istome akvariju postoji poprilična mogućnost hibridizacije. Zato je bolje ne držati Astatotilapia nubila-e sa ostalim vrstama iz ovoga jezera ili ako se već drže treba dobro proučiti sa kojim vrstama, kako ne bi došlo do neželjenog križanja. Moguće ih je držati sa različitim mbunama, kao i sa dosta Tanganyika ciklida.
Astatotilapia nubile nisu zahtjevne u pogledu parametra vode (pH: 7.2 - 8.5, tvrdoća: 10 -15 dGH, temperatura 21 - 30°C), kao niti u pogledu hranjenja (prihvaćaju svu ponuđenu hranu). Količina nitrata u vodi treba biti što manja, što se može postići dobrom biološkom filtracijom i redovnom izmjenom dijela akvarijske vode. Astatotilapia nubila spada u izrazito agresivne ciklide. U velikom akvariju može se držati jedan mužjak i više ženki, ili u najgorem slučaju mužjak i ženka. Ženkama se treba omogućiti puno mjesta za bijeg, tako da u akvariju treba biti mnoštvo skrovišta. Niti to ponekad neće biti dovoljno, te mnoge ženke bivaju proganjane do smrti. Akvarij mora biti dobro pokriven, kako ovi ciklidi ne bi iskočili iz njega.

Astatotilapia nubila Astatotilapia nubila Astatotilapia nubila

Ukoliko je proganjanje ženke preagresivno, jedini mogući način razmnožavanja je odvajanje ženke i mužjaka u zasebne akvarije. Akvariji moraju biti vrlo blizu jedan drugome, kako bi se ribe međusobno mogle vidjeti. Mužjak će cijelo vrijeme biti spreman na parenje, što se može vidjeti po njegovim intenzivnijim bojama. Kada se procijeni da je ženka spremna na parenje, stavlja se u mužjakov akvarij. Ako je ženka spremna, do parenja će doći vrlo brzo, gotovo istodobno.
Prakticiraju materinsko usno leglo. Ženka liježe 20 - 60 jajašca koje mužjak oplodi. Tada ih ona uzima u svoja usta. Ženku je najbolje nakon parenja vratiti u njezin akvarij, da se u miru brine o jajašcima. Nakon otprilike 20 dana ženka ispušta mlade ribice iz svojih usta, ali se još neko vrijeme brine za njih. Mlade nubile su relativno malene, oko 5 mm, ali su spremne na hranjenje svježe uzgojenom artemijom kao i ostalom hranom za mlađ. Postotak preživljavanja mladih riba je prilično visok.

 

Premda mužjak Astatotilapia nubile svojim izgledom i obojanošću očarava gotovo svakog akvaristu, ovi ciklidi nisu primjereni za svakoga. Njihova izrazita agresivnost u mnogo slučajeva dovodi do teških ozljeda ili čak i smrti ženke. Stoga se preporučaju samo iskusnim akvaristima, koji imaju dovoljno strpljenja, znanja i mogućnosti baviti se ovim predivnim ciklidima.