Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Astatotilapia latifasciata

Astatotilapia latifasciata

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Astatotilapia
Vrsta: latifasciata (Regan, 1929)

 

Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia. Ime latifasciata dolazi od latinskih riječi lati - širok i fascia - traka, po širokim crnim prugama koje se nalaze na tijelu ovoga ciklida. Često se pogrešno vodi pod nazivom Haplochromis obliqudens. Taj ciklid nije nikada izvezen sa jezera Victoria, hrani se algama, a što je najgore čini se da je izumro.

Unatoč tome što se vodi kao ciklid jezera Victoria, Astatotilapia latifasciata u njemu uopće ne živi već nastanjuje jezera Kyoga i Nawampasa. Ta se jezera nalaze u središnjoj Ugandi, sjeverno od jezera Victoria. Jezero Kyoga ima površinu oko 1720 km2. Rijeka Nil koja se spušta sa jezera Victoria, prolazi kroz ovo jezero na putu prema jezeru Albert. Kyoga je vrlo plitko jezero, najveće dubine tek preko 5 metara. Površina jezera je prekrivena lopočima, a obala močvarnom biljkom - papirus. Nažalost, kao i u jezeru Victoria, u jezero Kyoga je uvedena neautohtona riba - Lates niloticus - koja prijeti izumiranju svih vrsta ciklida.
Prema nekim navodima, Astatotilapia latifasciata je već izumrla u jezeru Kyoga. Zadnje stanište u kojem se još može pronaći je maleno jezero Nawampasa. Ova dva jezera međusobno su tijekom kišne sezone povezana uskim močvarnim dijelom koje polako nestaje. Jezero Nawampasa je također izrazito plitko - maksimalne dubine 3 metra, prepuno biljne vegetacije (najčešće močvarna biljka - papirus), dok se na dnu miješaju pješčane zone i kamena područja. Nawampasa je u usporedbi sa drugim jezerima vrlo maleno - površine oko 1 km2. Ali u ovom jezeru ciklidi još uvijek nisu ugroženi. Mnoge vrste su u okolnim jezerima izumrle, ali su se u jezeru Nawampasa održale. Znanstvenici pokušavaju zaštiti to jezero kako bi izvorni ciklidi ostali u svom prirodnom staništu. Malena površina jezeru daje prednost, te se čini da u njemu ne može opstati glavni uzrok izumiranja ciklida – predator Lates niloticus. Ovo jezero bi moglo vrlo lako biti zadnje utočište ciklida i potrebno je sve napraviti kako ga ne bi zadesila sudbina mnogo većih i poznatijih jezera Victoria, Kyoga …

Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata

Astatotilapia latifasciata naraste do 14 cm (nešto veća nego većina ciklida jezera Victoria). Tijelo je prošarano sa 5 poprečnih crnih pruga koje prelaze na leđnu peraju. Prva pruga prolazi preko ribljeg oka. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što im je trbuh žarko narančasto - crvene boje. Ženke su malo manje od mužjaka, ali također vrlo atraktivne, jedino im trbuh nije obojan.  Ne postoje geografske varijante, ali javljaju se normalne, prirodne varijacije pruga, tako da postoje ribe sa isprekidanim ili nejednakim prugama. Svejedi su, iako su primarno insektivori. U prirodi navodno čak jedu i ljuske sa drugih riba, iako takvo ponašanje nije zabilježeno u zatočeništvu. Za razliku od agresivnih viktorijanskih ciklida, Astatotilapia latifasciata spada u ciklide umjerenog temperamenta. Do agresije dolazi samo prema pripadnicima svoje vrste, ali ona nije pretjerana, pa se u velikom akvariju može držati i više mužjaka. Uobičajeno je da omjer riba bude 1:3 u korist ženki. Moguće ih je držati i sa različitim Malawi ciklidima - Aluonocare, Utake, manje mbune ...
Astatotilapia latifasciata se svojim izgledom dosta razlikuje od ostalih viktorijanskih ciklida, pa je opasnost od neželjenog križanja smanjena, iako nije i nemoguća. Najbolje ih je držati u malim jatima od barem 6 riba. Smatra se da ritualno prikazivanje agresije u jatu potiče i ubrzava parenje. Mnogobrojni zakloni i skloništa, omogućavaju podčinjenim ribama siguran bijeg i neophodan odmor, kako ne bi došlo do težih ozljeda. Voda u akvariju treba biti srednje tvrda (8 – 15 dH) i alkalna, ali ne toliko jako (7.2 – 8.0 pH) kao kod Malawi i Tanganyika ciklida. Količina nitrata kao i kod ostalih ciklida treba biti najmanja moguća, pa je nužna redovna izmjena dijela vode i uspostavljen dušikov kružni tok. Generalno, otporne su i lagane su za držanje, pa pri normalnom održavanju akvarija sa njima neće biti nikakvih problema.

Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata

Poligamni su, a prakticiraju materinsko usno leglo. Kada krenu sa parenjem, pare se konstantno. Pred parenje mužjak poprima intenzivnu boju i pokazuje se ženki. Kada je uspije privući, ona polaže jajašca koja mužjak plodi svojim sjemenom. Ženka zatim uzima jajašca (može ih biti i do 100) u svoja usta i čuva ih. Ispušta ribice iz svojih ustiju nakon otprilike 25 dana (ovisno o temperaturi vode). Ženke su poznate po tome da su vrlo dobre majke, i rijetko kad leglo propadne. Nakon što ispuste mlade ribice iz svojih ustiju, nastavljaju se brinuti za njih čak do dva mjeseca. Zbog toga mlađ može dugo ostati uz svoje roditelje, bez bojazni da će biti pojedeni. Tek proplivala mlađ spremna je hraniti se svježe uzgojenom artemijom, krillom, mysisima, larvama komaraca i drugom hranom bogatom proteinom. Mlade ribice brzo rastu, a razlika među spolovima se vrlo brzo može uočiti, jer mužjaci dobivaju crvenu boju po trbuhu već sa 2. 5 cm.

Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata Astatotilapia latifasciata

 

Astatotilapia latifasciata se nalazi na listi kritično ugroženih ciklida. Populacija im se smanjila za više od 80%, kao i područje u kojem žive. Ovi ciklidi su sada ograničeni na vrlo malenom zemljopisnom području pa im je i opstanak vrlo upitan. Izvoz Astatotilapia latifasciate je zabranjen, te sve latifasciate dolaze iz višegeneracijskog uzgoja u zatočeništvu. Zbog toga je na akvaristima da pokušaju očuvati čistu liniju, bez ikakvih križanja i neželjenih hibridizacija. Poučeni iskustvom, Astatotilapia latifasciate bi vrlo brzo mogle izumrijeti u prirodi, pa će odgovornost akvarista biti presudna kako ovi predivni ciklidi ne bi zauvijek nestali sa našeg plavog planeta.