Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Vieja synspila dolazi iz Srednje Amerike. Živi na južnom djelu poluotoka Yucatan u Meksiku, sjevernom i središnjem području Belize, kao i u rijeci Usumacinta i njezinim pritocima u Meksiku i Gvatemali.
Opširnije...
Novosti
Astatotilapia latifasciata je znanstveno opisana 1929. godine od strane Regana kao Haplochromis latifasciatus. Kasnije je premještena u rod Astatotilapia.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...


Voda

Ancistrus spp.

 

Voda je medij u kojem ribe žive. Koliko je ljudima za život potreban čisti zrak, toliko je i ribama potrebna "čista" voda. U prirodi gotovo nikada nećemo pronaći potpuno čistu, tzv. destiliranu vodu. Od trenutka kada kišnica padne na tlo, voda mijenja svoj kemijski sastav ovisno o području na kojem se nalazi. Tako su se na različitim područjima, ribe i biljke prilagodile različitom kemijskom sastavu vode. Ovdje treba napomenuti da se velika većina riba koje se prodaju po dućanima tijekom više generacija prilagodila na vodu našeg podneblja. Naravno to nije slučaj sa svim vrstama tako da se trebate raspitati prije nego što kupite ribu. Moguće je i umjetnim putem mijenjati kemijski sastav vode. To nikako ne bi preporučili akvaristima početnicima, jer i mala pogreška može dovesti do katastrofalnih rezultata. Zapamite, ribe se jako osjetiljive na iznenadne promjene. Najvažnije od svega je održavati konstantan kemijski sastav vode. Velikoj većini riba to će biti sasvim dovoljno.

Tvrdoća vode
Tvrdoća vode je jedan od najvažnijih aspekata kvalitete vode jer uvelike utječe na riblje zdravlje. Možemo je opisati kao količinu otopljenih minerala u vodi. Postoji više vrsta tvrdoće.

Karbonatna tvrdoća (KH)
Mjeri bikarbonatne (HCO3-), karbonante ione (CO3--) i ione hidroksida (OH-) . Hidrogen karbonati imaju sposobnost primanja i otpuštanja vodikovih iona čime znatno utječu na stabilnost pH. Karbonatna tvrdoća i pH su međusobno povezani. Ako je KH visok, pH će biti vrlo stabilan i teško će ga biti promijeniti. Obrnuto, ako je KH nizak, pH će biti nestabilan. Destilirana voda ima KH vrijednost 0 te se zbog toga mora miješati sa odstajalom vodom kako ne bi dolazilo do prevelikih promjena pH, što bi bilo pogubno za ribe.
Sulfat (SO4--), klorid (Cl) i nitrat (NO3) su odgovorni za nekarbonatnu tvrdoću vode NKH.

Opća tvrdoća (GH)
0-4 DH 0-70 ppm jako mekana
4-8 DH 70-140 ppm mekana
8-12 DH 140-210 ppm srednje tvrda
12-18 DH 210-320 ppm tvrda
18-30 DH 320-530 ppm jako tvrda
označava odnos karbonatne i nekarbonatne tvrdoće. Određena je najviše solima kalcija (Ca++) i magnezija (Mg++).
Izražava se sadržajem kalcij karbonata (CaCO3), a mjeri u stupnjevima (DH). Oznaka DH podrazumjeva "stupanj tvrdoće'', dok oznaka ppm označava "količina na milijun", što predstavlja ekvivalent mg/Litru vode. 1 DH je jednako 17.8 ppm CaCO3.

 

Ciklidi i DH

Pravilo je da ribe koje preferiraju tvrdu vodu, mogu bez problema biti u mekanoj ali ne i obrnuto. Mekanu vodu je relativno lagano promijeniti dodavanjem šljunka kao podloge (jer sadrži lagano topljiv vapnenac). Ali tvrdu vodu učiniti mekšom je mnogo veći problem. Postoji par načina od kojih niti jedan nije idealan ni praktičan. Destilirana voda, voda omekšana pomoću ionskih izmjenjivača i voda dobivena procesom obrnute osmoze neki su od njih. Procesom obrnute osmoze uklanjaju se iz vode svi minerali. Ali takvi aparati su još uvijek jako skupi pa time i nedostupni prosječnom akvaristi. Tako dobivenu vodu potrebno je prije stavljanja u akvarij dobro prozračiti jer u njoj nema kisika.

Da bi vam tako dobivena voda nečemu i poslužila, u akvariju se ne smije nalaziti lako topljivo kamenje i šljunak. Inače će vam cjelokupni trud biti uzaludan. Također, trebate biti vrlo pažljivi prilikom stavljanja mekane vode. Kao što smo već rekli, ribe su jako osjetljive na promjene. Iznenadna promjena tvrdoće vode uzrokovat će katastrofu. Zbog toga se sa mjenjanjem tvrdoće vode mogu baviti samo vrlo iskusni akvaristi. Ako niste jedan od njih, nemojte niti pokušavati. Nabavite si ribe koje su prilagođene našem kemijskom sastavu vode. Konstantno održavajte kvalitetu vode i nećete imati nikakvih problema.

pH vrijednost
Voda (H2O) se sastoji od 2 atoma vodika i 1 atoma kisika. Ako se u vodi nalazi jednaka količina vodikovih iona (H+) i iona hidroksida (OH-), tada takvu vodu nazivamo neutralnom i ona ima pH vrijednost 7.0. Voda koja u sebi ima veću količinu vodikovih iona (H+) nego iona hidroksida (OH-) naziva se kiselom vodom. Ako je količina vodikovih iona (H+) manja tada se voda naziva lužnatom. pH vode se mjeri logaritamskom ljestvicom od 0 - 14. Vrijednosti od 0 - 6.9 označava da je voda kisela, 7 da je voda neutralna, a od 7.1 - 14 da je voda lužnata. Ovdje posebno treba naglasiti da je svaka vrijednost 10 puta veća ili manja od prethodne. Tako je pH 4 10 puta kiseliji od pH 5, a 100 puta kiseliji od pH 6.

Mnogo faktora utječe na pH vode. Obično ona predstavlja rezultat odnosa otopljenog ugljičnog dioksida i karbonatne tvrdoće vode (KH). pH je vrlo važan u mekanim, kiselim vodama gdje je prisutno više vodikovih iona nego u tvrdim vodama. Prilikom mjenjanja pH, treba biti vrlo oprezan i postepeno privikavati ribe na drugačiji pH (ne više od 0.3 na dan). Česta i prevelika pulsiranja pH dovode do toga da ribe ne mogu kontrolirati količinu soli u svome tijelu. To dovodi do stresa, koji na kraju može uzrokovati i smrt ribe.

Ciklidi i pH

Pulsiranje pH
Tijekom noći biljke umjesto procesa fotosinteze, troše kisik i proizvode ugljični dioksid. Višak ugljičnog dioksida uzrokuje povećanje količine vodikovih iona, te sukladno tome do povećanja kiselosti i pada pH. Tijekom dana biljke pokreću fotosintezu, i dolazi do obrnute reakcije - smanjenje kiselosti i rast pH. Akvaristi previše vremena posvećuju mjerenjima pH. Mnogo je važnije održavati pH na konstantnoj vrijednosti nego ga stalno pokušavati prilagođavati. Povećati Ph je jednostanije i lakše nego sniziti ga.

Na kraju, možemo vam reći da velika većina akvarista od kemijskog sastava vode radi nepotrebnu famu. Naša vam je preporuka da ako niste stvarno iskusan akvarist, ne mučite se previše oko mjenjanja kemijskog sastava vode. Promjenom jednog parametra, promijenit ćete i niz drugih. Iz iskustva vam možemo reći, da dok smo se mučili promjenama tvrdoće i Ph vode - uvijek smo imali problema sa zdravljem riba. Kada smo sa tim prekinuli sve se promijenilo samo na bolje. Zapamtite da je ribama najvažnija konstantna kvaliteta vode. Velika većina riba je već generacijama prilagođavana na "vodu iz pipe". Samo se vi brinite da održavate amonijak, nitrate i nitrite u što je moguće manjim omjerima, i ribe će vam biti više nego zahvalne.

Dušikov kružni tok
Dušikov kružni tok
Kao i sva druga živa bića i ribe izlučuju otpadne tvari. Uz to trule biljke kao i nepojedena hrana. Sve te štetne tvari ne nestanu iz našega akvarija. Njih rastavljaju mikroorganizmi, sve dok ne postanu hrana za biljke. Prilikom uspostavljanja novog akvarija u njemu se ne nalaze štetne tvari. Nakon što u njega stavimo prve ribe, one proizvode urin i fekalije te počinje nastajati amonijak/amonij.

U prvom stupnju rastavljanja organskih štetnih tvari nastaje vrlo štetan amonijak (NH3) ili manje štetan amonij (NH4+). Ako je pH vrijednost veća od 7.0 dolazi do stvaranja amonijaka, dok se kod pH vrijednosti ispod 7.0. javlja amonij. Zbog toga se i trovanje amonijakom češće javalja u akvarijima sa lužnatom vodom. Amonijak je posebno štetan za škrge riba koje dolaze na površinu po zrak. Koncentracija amonijaka treba biti na nuli, dok količina od samo 0,1 mg/l može biti fatalna.

Tada na scenu stupa majka priroda. U akvariju se razvijaju malene bakterije koje razgrađuju amonijak u manje štetan nitrit (N02-). Do sada se smatralo kako su za taj proces odgovorne bakterije vrste Nitrasomonas. Najnovija istraživanja pobijaju prethodna te govore da za to zaslužne bakterije Nitrosococcus. Novija saznanja govore kako i biljke vrlo rado uzimaju amonijak kao hranjivu tvar.

Nitrit je manje štetan od amonijaka ali je još uvijek vrlo otrovan. Njegova koncentracija bi trebala biti na nuli kao i koncentracija amonijaka. Nikako, na duže vrijeme ne bi smjela prelaziti koncentraciju od 0,2 mg/l. Još uvijek štetni nitrit (N02-) razgrađuju druge bakterije u najmanje štetan nitrat (NO3-). Prije se odgovornim bakterijama smatralo bakterije vrste Nitrobacter, dok danas tu čast pripisuju bakterijama Nitrospira. Bez obzira kakvo je pravo ime tih bakterija, one uvelike pomažu akvaristima. Količina bakterija u akvariju je nedovoljna. Zbog toga akvaristima pomaže tzv. biološka filtracija. Naime u filter se stavlja poseban medij velike površine, na koji se nastanjuju velike kolonije bakterija koje pomažu odstranjivanju amonijaka i nitrita. Ako želite saznati nešto više o bakterijama kliknite ovdje.

Nitrat je u odnosu na amonijak i nitrit mnogo manje štetan, što ne znači da ribe smiju duže vremena biti izložene većoj koncentraciji nitrata. Preporučljivo je da količina nitrata bude ispod 25 mg/l. Potpuni dušikov krug nastaje kada se koncentracija amonijaka i nitrita spusti na nulu, a ostaje samo nitrat. Taj proces traje između 2 - 6 tjedana (ovisi o temperaturi vode). Nitrat služi biljkama kao hranjivi sastojak, ali i algama. Višak treba odstranjivati redovnom tjednom izmjenom vode.